Backstage Rocker

15 Metal Pesama Koje su Previše za Tvoje Komšije, ali Savršene za Tebe

Ova lista okuplja 15 brutalnih pesama koje ne popuštaju – od deathcore klasika do domaćih underground bisera. Ako voliš sirovu energiju, growl koji lomi stakla i rifove koji bude mrtve, ovo je tvoj soundtrack.

Ko je Jovan Dorkin? Ajde da ne bude da ga kao mnogo hvalimo, ali postoji neka realna šansa da je on jedan od retkih ljudi koji bukvalno drže metal scenu. Da nema njega i njegovog cimanja oko muzike, pogotovo oko njegovog “Bleed to Death” metal festivala, pitanje je koliko bi ovaj žanr bio jak kod nas. Čovek se jednostavno trudi iz sveg srca da pomogne svakom domaćem metal bendu.

Jovan Dorkin - nastup - uživo
Image source: Anastasija Asja Đokić

Dorkin je takođe frontmen bendova Cut Eyes i Stomp (gde nastupa sa Hornsman Coyote), kao i nekadašnji vokal u bendu Instead of a Kill. Ima tu još stvari za dodati njegovom rezimeu, ali vrlo vam je jasno do sada da se radi o ozbiljnom metalcu. Dorkin je, kao veliki ljubitelj ovog žanra, za Backstage napravio sjajnu listu stranih i domaćih metal bendova čije će vas pesme prosto ostaviti bez daha, a vaše komšije bez živaca. Uživajte u njegovom tekstu, a uskoro očekujte i lekciju o metal vokalima!

Lom - No Way Back

Sa bendom Lom nema zajebancije. Ovi momci iz Novog Sada nisu ljubitelji one priče kako su Vojvođani mirni ili pasivni. Baš naprotiv, oni u svojim pesmama cepaju sve propise finog ponašanja i prikazuju pravu suštinu metala. U pesmi “No Way Back” im gostuje Marko Kujundžić iz benda Nit (ex Ascend) koji je svojim vokalom već oduševio Zaječarsku Gitarijadu i Bunt Rok Festival. A i ovde ne možete očekivati ništa manje.

Death - Perennial Quest

Imam problema sa komšijama, ljudi moji. Ja im uljudno ujutru pustim “Perennial Quest” od Death-a, oni meni kažu da sam bezobziran i da slušam gadosti. Policija nešto bolje razume ali jedva. Stvarno, ko nije slušao Death propustio je jedan od nosećih stubova metal žanra, a ljudi koji jesu treba da se podsete.

Suicide Silence - No Pity for a Coward

Biti frontmen u bendu je teško, a to pogotovo važi ako je u pitanju metal. Osim poznavanja vokalnih tehnika (a praviću tutorijale, ne brinite) potrebna je jaka energija, osećaj za publiku i borbenost. Retko koji frontmen danas nije naučio nešto od nažalost pokojnog Mitch Lucker-a, pevača benda Suicide Silence. “No Pity for a Coward” je klasik metal muzike i zaslužuje svačije poštovanje i uvo.

Orphan - Dying Light

Neverovatno je koliko malo zvaničnih informacija možete naći o bendu Orphan a koliko su brutalni. Nešto sam kopao i našao da su to bivši članovi benda Strangled iz Oklahome, i to se nesumnjivo čuje. I ako sami ne šire informacije o sebi, jako su poštovani u deathcore sceni. Samo slušajte kako su besni. Pesma “Dying Light” će vas posle dva piva udariti tačno tamo gde treba. 

Emmure - Solar Flair Homicide

Emmure je stvarno imao srećnije periode. Ovaj bend prolazi kroz razne kontroverze jako dugo, uglavnom zbog njihovog frontmena (i jedinog stalnog člana) koji je definitivno rođen za tu ulogu, ali je i jako destruktivan, što nije uvek spojivo sa održavanjem mira u bendu. “Solar Flair Homicide” je iz jednog momenta kada je Emmure svirao brzo i hevi, a pre svega sa stavom.

Bring Me the Horizon - Visions

Bring Me the Horizon se mnogo izmenio od osnivanja. Mislim, odakle da počnem. U stvari, to je bend koji se konstantno menja, i mada se to nekim fanovima nije svidelo, mene oduševljava kakva muda imaju da probaju razne stvari. “Visions” je iz nekog međuperioda kada su vidno prelazili sa deathcore na melodičniji zvuk, i to je možda jedan od njihovih najsvetlijih trenutaka.

Attila - Dirty Dirty

Attila je kontroverzan bukvalno od dana osnivanja. Ali da se ne bavimo ovde delima frontmena, nego muzikom: Ovaj bend je uspešno izmešao klasični metalcore zvuk sa repom i nu metalom. To nekako zvuči nespojivo na prvi pogled, ali poslušajte “Dirty Dirty” i shvatićete da je metal kao onaj margarin – u sve se meša.

Architects - Day In Day Out

Neću da hvalim Architects, dosta ih već svi hvale…dobro malo ću. Šta reći o njima što nije do sada rečeno? Jedan od retko konzistentno kvalitetnih bendova koji je bukvalno među najvećim stubovima metalcore žanra. Rokaju evo dve decenije i nisu se nešto požurili da stanu. “Day In Day Out” je dobar primer karakteristične Architects pesme koja će privući sve zainteresovane za ovaj žanr, a i druge!

Job for a Cowboy - Knee Deep

Job for a Cowboy je prljav miks technical death metal i deathcore i čega god što se našlo negde u pukotinama između. Ima tu svađa oko toga koji su oni žanr zapravo, ali što gubiti vreme s time kad možemo da slušamo njihovu brutalnu muziku? “Knee Deep” je nazvan savršeno, jer vas okupa žestinom do kolena, da jedva možete da stojite.

Hit the Ground - Twenty Five and the Planet Creation

Prava je šteta što Hit the Ground izgleda više ne pravi muziku. Domaći metalcore, direktno iz Beograda, prethodno poznat pod imenom Nothing Left, ovaj bend je izdao dva albuma, 2013. I 2015. A na tim albumima nalazi se usavršena forma metalcore prženja. “Twenty Five and the Planet Creation” je možda najbolji primer, ili barem onaj koji bih pustio nekome ko želi da sazna više o ovom žanru.

Vartra - Mrza

Ne mora sve da bude metal da bi vam razbilo glavu. Vartra je skup muzičara iz Beograda koji miksuje slovenske i vlaške teme, indijanske bubnjeve i peva na vlaškom jeziku o (ko bi rekao) mađijama raznih vrsta. Na kraju to sve ispadne poprilično jezivo ali i jako melodično i nekako više metal nego metal. “Mrza” traje svega dva minuta, ali ta dva minuta ćete pamtiti sigurno.

Chug - Don't Feed the Serpent

Mlade nade Chug ne mogu nikako da izostavim sa liste. Sebe opisuju kao thrash/death/groove metal bend sa deathcore elementima. Ja kao stariji i iskusniji zanemarujem te nebitne stvari  opisujem ih kao prvoklasne metalce i muzičare pred kojima je put do zvezda. E da ste ih videli kako su kidali na premijernom nastupu na našem Bleed to Death festivalu. “Don’t Feed the Serpent” je njihov prvi singl, i ne da roka, nego…čućete i sami.

Paraliza Buđenja - Apsurd II

Što volim što ima ovoliko domaćih bendova na listi, pogotovo metal. Sledeći put kad budem pravio ima da ih bude još više. Paraliza Buđenja su momci iz Sarajeva koji imaju vrlo specifičnu ideju metal muzike, a ne libe se da je dele sa svetom. “Apsurd II” prolazi kroz nekoliko (sasvim prikladno) apsurdnih momenata. Na kraju nećete imati pojma šta ste slušali, ali znaćete da je dobro.

Draconic - The Imbecile

Draconic je bio jedan stvarno unikatan srpski bend. Počeli su kao symphonic black, a onda prešli na progressive metal i tamo se zadržali sve dok nije došlo do raspada. Ja sam imao čast da im budem vokal tamo negde u poslednjim godinama postojanja, i mogu reći da ne bih postao član da nisam bio i više nego zadovoljan onime što sviraju. Poslušajte “The Imbecile,” i videćete na šta mislim.

Cannot - The Wave

Idemo na još jedan genre shift za kraj. Bend Cannot nije dugo postojao, ali su napravili neke kvalitetne pesme. Šteta je stvarno što bendovi sa ovako unikatnim idejama nisu popularniji, uspešniji na našim prostorima. “The Wave” je skupina hardcore punk, prelepog melodičnog/rok pevanja, metalcore, i još ponečega. Eh, da mogu ovako nešto da nađem svaki dan, gde bi mi kraj bio.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top