Backstage Rocker

Border Rock Festival: Rock Okupljanje Koje Dokazuje da je Muzika Besmrtna

Ovogodišnji Border Rock festival, održan 4. i 5. jula u Kladovu, je prikaz svega što je potrebno na našoj muzičkoj sceni – ljubavi, energije i entuzijazma.

Border Rock festival je jedan od dokaza da je dobra muzika na našim prostorima živa i zdrava. Tačnije, gde god su ljudi, biće dobre muzike i interesovanja za istu. Ovaj festival se održava u Kladovu, a u intervjuu sa idejnim tvorcem i organizatorom Dejanom Mihajlovićem predstavila je naša prijateljica Bojana Klencovljević, koja, vrlo jasno, zna da postavi prava pitanja.

Bojana: Kako je nastala ideja za festival Border Rock i koja je njegova osnovna misija? 

Dejan: Ideja je nastala 2016. godine, kada smo zamislili „razmenu“ bendova sa beogradskim festivalom Bad Music Boogaloo. Bendovi koji bi svirali u petak u Kladovu, u subotu bi nastupali u Beogradu i obrnuto. To smo uspeli da izvedemo 2017. godine, kada smo i započeli Border Rock, ali poslednjih godina izostala je ta „razmena“. Misija našeg dešavanja je da spoji mlade i iskusne bendove, domaće i strane bendove, da pokaže da granice ne postoje kada svi oni zauzmu mesto na velikoj bini i započnu nastupe. 

Bojana: Koji su najvažniji izvođači koji su nastupali na festivalu u prethodnim godinama? 

Dejan: Podjednako su važni svi bendovi koji su kod nas svirali. Ukoliko se pod „važni“ misli na popularnost, onda su to Električni Orgazam, Zemlja Gruva, Kanda, Kodža i Nebojša, Nikola Vranjković, Disciplina Kičme, Orthodox Celts, Obojeni Program, Van Gogh, S.A.R.S., Atomsko Sklonište, YU Grupa, Legendary Shack Shakers, James Leg, Slim Cessna’s Auto Club, The Hooten Hallers, The Bellrays, Delaney Davidson, The Yawpers… 

Border Rock - Disciplin A Kitschme
Disciplin A Kitschme

Bojana: Kako se festival razvijao od svog osnivanja do danas? 

Dejan: Mi smo krenuli poprilično žestoko – sa 4 dana ludog rokenrola. Kada se uzme u obzir da je cela organizacija pala na leđa 3-4 čoveka, bilo je veoma izazovno. Vremenom smo program ustalili na dva dana, pronašli smo mesto koje nam potpuno odgovara (poligon ispred tvrđave Fetislam), sponzore koji nam redovno pomažu i mogu da kažem da se razvitak najviše ogleda u tom organizacionom smislu – sada sve radimo sa mnogo manje muke. Takođe, sve je više bendova koji nam se javljaju sa željom da se predstave, što je odlična stvar. 

Bojana: Kakav je uticaj Border Rock festivala na lokalnu zajednicu i kulturu? 

Dejan: Vremena su takva da je rokenrol potisnut u ugao, neki drugi prioriteti vladaju „kulturnom“ scenom. Mi smo mišljenja da je naš zadatak da ponudimo publici kvalitetan program i time ćemo se voditi. Lepa je stvar da grad kao što je Kladovo ima letnja dešavanja, da može da ponudi šarolik program i važno je da jedan ovakav festival nađe svoje mesto u njemu. Lokalne publike ima, brojnost je konstantna (ne i prevelika), dolaze nam u goste uglavnom iz Rumunije i Timočke Krajine i nas raduje da se svake godine na dva dana „otcepimo“ od pomenute, dominantne kulturne scene. 

Bojana: Koji su najveći izazovi sa kojima ste se suočili tokom organizacije festivala? 

Dejan: Osim nekih tehničkih stvari (dovesti strujni napon na nivo da razglas može da radi bez bojazni i slično), najveći izazov je ujedno i najslađi – probrati samo 8 bendova od tridesetak koji se jave sa željom da sviraju kod nas. Voleli bismo da možemo da ugostimo sve njih, da jednoga dana imamo i kamp i posetioce u njemu, da program može da traje duže. Naravno, daleko je sve to – ali… Takođe, sklapanje budžeta je uvek izazovno, ali su naši sponzori uvek tu, od lokalne samouprave i privrednika, do Ministarstva kulture, tako da zajedno izvodimo tu „magiju“… 

Bojana: Kako birate izvođače i program festivala svake godine? 

Dejan: Već sam napomenuo da se dosta izvođača javlja putem mejla, telefona, društvenih mreža i ta brojka se konstantno povećava. Sve njihove ponude se popakuju u tabelu, a kada se sklopi budžet za festival, preslušavamo i uklapamo. Zajedno sa sponzorima se sve to dešava, jer smo na istom zadatku i uvek radimo zajedno. Takođe sam napomenuo da bismo voleli da jednog dana proširimo lajnap i ugostimo još više dobrih bendova. Na kraju, uvek ćemo šansu davati mladima, kao i bendovima koji dolaze iz Istočne Srbije, jer oni nemaju mnogo prilika da svoju muziku predstave na velikim scenama. 

Bojana: Da li planirate neke nove aktivnosti ili sadržaje za sledeći festival?

Dejan: Na tu temu smo već razgovarali, a neke stvari i dogovorili za naredni, jubilarni Border Rock. Do sada smo imali u programu pozorišne predstave, izložbe rok fotografija, origami radionice, strip radionice, promocije knjiga koje se bave rok tematikom, slikarstvo… Uvek ćemo se truditi da uz muzički program ponudimo što više interesantnih stvari. Posebno ćemo biti srećni ukoliko naš projekat školice rokenrola, koji ćemo početi u saradnji sa OMŠ „Konstantin Babić“, zaživi i ukoliko na sceni vidimo neke lokalne rokenrol klince. 

Bojana: Kako se festival prilagođava trendovima u muzici i kulturi? 

Dejan: Današnja popularna muzika (barem po onome što čujemo i vidimo svakodnevno i skoro svuda – od medija do diskoteka i kafića) ne dotiče nas previše. Sigurno je da nikada nećemo svoj program menjati u smislu da nam nastupa neki trep / folk / dens izvođač ili kako se već nazivaju ti muzički trendovi – držaćemo se dobrog, starog rokenrola i svih njegovih derivata.  

Bojana: Šta biste preporučili posetiocima koji prvi put dolaze na Border Rock? 

Dejan: Prva stvar koju bih preporučio je – dođite i pratite program od samog početka! Često se dešava da ljudi dođu na svirku u 22h, a do tada su barem dva benda već završila svoje nastupe. Ukoliko dolaze sa strane, preporučili bismo im da obiđu Kladovo i okolinu uzduž i popreko, jer zaista imamo šta da ponudimo. Želeli bismo da čujemo mišljenja i ideje od svakog novog posetioca, jer nam to omogućava da jačamo u svakom smislu. To ne znači da naša stalna publika treba da se ušuška i ne progovara – njihovo mišljenje je isto tako važno! 

Bojana: Kako vidite budućnost festivala Border Rock u narednim godinama? 

Dejan: U prošlim odgovorima sam negde i dotakao ono što bi nas, kao organizatore, radovalo u smislu proširenja programa, logistike i ciljeva. Ipak, moramo biti realni i ići korak po korak, tako da ne razmišljamo mnogo unapred – ideje su tu, a kada i kako će biti moguće da se realizuju, ne zavisi samo od nas. Svesni smo da nam novi trendovi u muzici ne idu na ruku, ali nema odustajanja! Jedna od najlepših stvari bila bi da nam se u borbi priključe komšije iz Turn Severina, pa da program traje puna 4 dana – dva u Rumuniji i dva kod nas! To smo uspeli da uradimo 2019. godine, ali nas je pandemija sprečila da nastavimo u tom ritmu. Nadam se da ćemo ponovo uraditi nešto slično u budućnosti, jer bi tada i ta najveća, državna granica na 4 dana izgubila svoju „jačinu“ pod rokenrol udarom.  

Teme:

,

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top