Regionalna alternativa je poslednjih godina toliko bogata novim artistima, da je teško probrati ono najbolje. Ali nema frke – Rocker je tu da probere 60 najboljih stvari za kvalitetnu alt bleju.
Recenzija: Havarija – Ljubav iz inata (2025)
Havarija se u pogledu strukture pesama poziva više puta tokom albuma na metalcore bendove koji su se pre dve i po decenije probili u mainstream.
Image source: Havarija
Od osnivanja 2019. godine, beogradski metal bend Havarija kroz singlove, online prisustvo i žive nastupe postavlja temelje na kojima će graditi sebe kao jedno od primećenijih imena na domaćoj metal sceni. Sve po običaju vodi, razume se, ka objavljivanju debitantskog albuma, koherentne celine koja sadrži dovoljno pesama da predstavi slušaocima bend sa svim talentima i idejama. Snimljen u studiju Mateje Simića iz benda Nit, “Ljubav iz inata” uspeva da predstavi sastav koji se od prvobitnog thrash metal zvuka razvio u osavremenjen metalcore bend.
Već od prvih taktova uvodne numere postaje jasno da je pred nama kompleksna muzika koja nas neće štedeti iznenađenja i preokreta. Uprkos nepredvidljivom rifu, strofe dokazuju da bend i te kako ume i da se prepusti ritmu i dozvoli slušaocima da se naviknu na isti, dok refren stavlja do znanja da će i za ljubitelje pevljivih melodija biti dovoljno deonica koje će se urezati u pamćenje. Ako je neka pesma posebno reprezentativna po sveobuhvatni stil benda, u pitanju je “Daj mi znak.” Ritam sekcija melje sve pred sobom, sporadične gitarske solaže su nenametljive i elegantne, a vokal ilustruje pun klub slušaoca pozvanih da se pridruže u pevanju.
Havarija se u pogledu strukture pesama poziva više puta tokom albuma na metalcore bendove koji su se pre dve i po decenije probili u mainstream zahvaljujući suprotnosti između agresivnih, uzbudljivih strofa i melodičnih refrena koji oslobađaju uspostavljenu napetost. Kontrast je posebno primetan u numeri „Utočište“ gde nežan ali uverljiv ženski vokal pojačava željeni efekat. Međutim, pesma „U novom danu / Vedro nebo“ je ta koja odnosi titulu najboljeg refrena, koji snažno grabi slušaoca za rukav pre nego što ovaj shvati da su mu uvodni rif i prva strofa već promakli. Bilo bi s druge strane interesantno čuti kroz izdanje više pesama koje izlaze iz poznatih strukturalnih rešenja.
Sredinom albuma se stiče utisak i da se Havarija možda previše pridržava ritma u kojem se osećaju samouvereno. U numeri „Slomi me“, bubnjar ubacuje menjač u petu brzinu i unosi dinamiku, ali izuzev toga u pogledu tempa albumu nedostaje malo više varijacije. Raznolikosti izdanja, međutim, doprinosi pesma „Čekam te“, koja predstavlja instrumentalno senzitivniji aspekt benda, krunisan vazdušastim vokalima nalik onima po kojima je poznat Jim Grey iz Caligula’s Horse. Činjenica da album uprkos povremenim odstupanjima od stila ima dosledan zvuk bez lutanja je odraz možda ne besprekorne, ali posvećene i ubedljive produkcije.
Frontmen je krucijalan u uspostavljanju emocije i atmosfere na albumu, ne samo zahvaljujući raznolikosti vokala, već i zbog tekstova. Stihovi poput „Mojom empatijom seče me sve dublje“ u numeri „Eho“ stavljaju do znanja da je protagonista ne samo ove, već i većine pesama u turbulentnoj potrazi za mirom, snagom, ali i podrškom. Ovu surovu borbu ilustruju i gitaristi svojim šizofrenim, iščašenim rifovima. Izlomljene, uglovite gitarske fraze na kraju numere „Luča“ bi navele Dance iz benda Vola da zadovoljno klimaju glavom.
Naposletku, „mestoZa[mene]” stavlja tačku na album, uspevajući da za samo dva i po minuta trajanja muzički sažme sve što smo proživeli tokom polučasovnog putovanja. Vokal se odjavljuje sa albuma stihom „Dođi i nađi me“ i sablasnim krikom koji svojom upornošću i trajanjem kao da uspeva da samostalno obuhvati duh celog albuma.
Ako se uzmu u obzir promocija albuma u KST-u 13. novembra, kao i podatak da je Havarija proteklih meseci objavila više spotova za numere prisutne na ovom izdanju, „Ljubav iz inata“ je samo jedno oružje iz arsenala ovih momaka, kojim izvesno nastoje da dopru do što veće metal publike. Entuzijazam i energija kojima je bend pristupio ne samo albumu, već i sveobuhvatnom stvaralaštvu, sugerišu da će bend vrlo uskoro biti gladan stvaranja muzike za drugi album, kojim imaju prostora da nadmaše svoj prvenac.
Tekst napisao recenzent Mladen Tatljak
Povezani članci
Recenzija: Cross Atlantic – The Valley
Ljubiteljima novijih metal bendova koji objedinjuju agresiju i surovost sa atmosferičnošću i zamišljenošću će biti blizak ton koji prožima prvi singl benda Cross Atlantic.
Frank Gambale stiže na Musicology Sessions
Gitarski virtuoz FRANK GAMBALE dolazi sa svojom All Star grupom na Musicology Sessions scenu BitefArtCafe-a 02. aprila 2026. godine.
KONCERT GRUPE KRYN POMEREN NA 12. SEPTEMBAR
Koncert benda Kryn je pomeren sa 28. marta na 12. septembar, iz tehničkih razloga. Karte koje su kupljene za 28.mart će važiti i za 12. septembar 2026.!
6 heavy metal albuma za početnike
Kojih su to 6 heavy metal albuma za koje bi trebalo da znate ukoliko ste planirali da otpočnete istraživanje ovog žanra.
Top 17 entry level rock i metal pesama za tvoj dvanaesti rođendan
Od Queen, AC/DC i Bon Jovija do Metallice, Rammsteina i Slipknota, ovo su 17 entry level rock i metal pesama koje su mnogima bile prvi korak ka žešćem zvuku.
Rok Apoteka – Novi spot za pesmu ,,Kaži mi”
Novosadski bend Rok Apoteka objavio je novi spot za pesmu „Kaži mi“, numeru koja se nalazi na njihovom drugom albumu „Drugačiji od drugih“.
Recenzija: Nevreme – Balans
Nevreme - Balans je oda življenju punim plućima koja se poetično poigrava floskulama o traženju
ravnoteže u uživanju u čarima života.
Talking Heads – od prve svirke u klubu “CBGB” do pomeranja muzičkih granica
Talking Heads - priča o pionirima američkog novog talasa koje je predvodio harizmatični frontmen Dejvid Birn.
Najuticajnije žene domaće alternativne scene 2026
Žene muzičari - ultimativna top lista najuticajnijih i najznačajnijih dama koje su danas aktivne na domaćoj alternativnoj muzičkoj sceni.
Mišael Bob Vidaković stiže “U Niš” sa groovy dozom pozitivne energije
Mišael Bob Vidaković godinama unazad održava status autora koji iskače iz šablona. Ovog puta donosi nam jednu toplu ljudsku priču opevanu u njegovom novom singlu “U Niš” koji je izašao u izdanju Ammonite Digital.
Recenzija: Grupa 357 – Kyrie Eleison
„Kyrie Eleison“ deluje kao pesma nastala bez maštanja o osvajanju top lista. Grupa 357 u svojoj trenutnoj fazi jedino stremi ka iskrenom izrazu.
Lavina pobedila na PZE 2026: Srbija ide u Beč sa „Kraj mene“
Grupa Lavina je pobednik Pesme za Evroviziju 2026 i predstavljaće Srbiju na Eurosongu u Beču sa pesmom „Kraj mene“.
Grupa Ruž : Deca sa snovima većim od kosmosa
Grupa Ruž je delovala kao da će pokoriti ceo kosmos, a činili su je klinci za kojima su vaše mame “sekle vene” i premotavale kasete do iznemoglosti.
KRYN – Svetski zvuk metala u Zappa Bazi 28. marta
Riječki bend KRYN donosi, bez grama sumnje, zvuk svetskog metala na scenu beogradske ZAPPA BAZE 28. marta! A šta nas sve očekuje, pročitajte ispod!
Top 6 crtanih filmova u kojima se pojavljuju poznati muzičari
Crtani filmovi su kroz svoju istoriju ugostili mnoštvo poznatih rok muzičara. Pogledajte top 6 favorita po našem izboru.
Recenzija: Synesis Absorption – Concealed
Koliko god da technical death metal ima reputaciju nemilosrdnog žanra, „Concealed“ sadrži dovoljno prijemčivih deonica koje otklanjaju strah od toga da nas očekuje suvoparna brutalnost.
The Cure – Most Između Gotik Noćne More i Slatkog Pop Sna
"Pohvale su upućene pre svega melodijama koje stvaraju, kao i na do sada poznatu atmosferu sna - bilo lepog ili košmarnog."
MonoNeon, Poslednji Basista Koji je Svirao sa Princeom, Stiže na Musicology Sessions
"Prince me je naučio najvažniju lekciju 'Veruj u sebe, bez obzira na sve!'"
Recenzija: Lavina – Kraj Mene
„Kraj mene“ je rezultat dugogodišnjeg rada na usavršavanju osećaja za melodije i aranžmane, što je Lavinu stavilo pod lupu i onih slušalaca koji nisu isključivo u žanru.