Backstage Rocker

Recenzija: Havarija – Ljubav iz inata (2025)

Havarija se u pogledu strukture pesama poziva više puta tokom albuma na metalcore bendove koji su se pre dve i po decenije probili u mainstream.

Od osnivanja 2019. godine, beogradski metal bend Havarija kroz singlove, online prisustvo i žive nastupe postavlja temelje na kojima će graditi sebe kao jedno od primećenijih imena na domaćoj metal sceni. Sve po običaju vodi, razume se, ka objavljivanju debitantskog albuma, koherentne celine koja sadrži dovoljno pesama da predstavi slušaocima bend sa svim talentima i idejama. Snimljen u studiju Mateje Simića iz benda Nit, “Ljubav iz inata” uspeva da predstavi sastav koji se od prvobitnog thrash metal zvuka razvio u osavremenjen metalcore bend.

Već od prvih taktova uvodne numere postaje jasno da je pred nama kompleksna muzika koja nas neće štedeti iznenađenja i preokreta. Uprkos nepredvidljivom rifu, strofe dokazuju da bend i te kako ume i da se prepusti ritmu i dozvoli slušaocima da se naviknu na isti, dok refren stavlja do znanja da će i za ljubitelje pevljivih melodija biti dovoljno deonica koje će se urezati u pamćenje. Ako je neka pesma posebno reprezentativna po sveobuhvatni stil benda, u pitanju je “Daj mi znak.” Ritam sekcija melje sve pred sobom, sporadične gitarske solaže su nenametljive i elegantne, a vokal ilustruje pun klub slušaoca pozvanih da se pridruže u pevanju.

Havarija se u pogledu strukture pesama poziva više puta tokom albuma na metalcore bendove koji su se pre dve i po decenije probili u mainstream zahvaljujući suprotnosti između agresivnih, uzbudljivih strofa i melodičnih refrena koji oslobađaju uspostavljenu napetost. Kontrast je posebno primetan u numeri „Utočište“ gde nežan ali uverljiv ženski vokal pojačava željeni efekat. Međutim, pesma „U novom danu / Vedro nebo“ je ta koja odnosi titulu najboljeg refrena, koji snažno grabi slušaoca za rukav pre nego što ovaj shvati da su mu uvodni rif i prva strofa već promakli. Bilo bi s druge strane interesantno čuti kroz izdanje više pesama koje izlaze iz poznatih strukturalnih rešenja.

Sredinom albuma se stiče utisak i da se Havarija možda previše pridržava ritma u kojem se osećaju samouvereno. U numeri „Slomi me“, bubnjar ubacuje menjač u petu brzinu i unosi dinamiku, ali izuzev toga u pogledu tempa albumu nedostaje malo više varijacije. Raznolikosti izdanja, međutim, doprinosi pesma „Čekam te“, koja predstavlja instrumentalno senzitivniji aspekt benda, krunisan vazdušastim vokalima nalik onima po kojima je poznat Jim Grey iz Caligula’s Horse. Činjenica da album uprkos povremenim odstupanjima od stila ima dosledan zvuk bez lutanja je odraz možda ne besprekorne, ali posvećene i ubedljive produkcije.

Frontmen je krucijalan u uspostavljanju emocije i atmosfere na albumu, ne samo zahvaljujući raznolikosti vokala, već i zbog tekstova. Stihovi poput „Mojom empatijom seče me sve dublje“ u numeri „Eho“ stavljaju do znanja da je protagonista ne samo ove, već i većine pesama u turbulentnoj potrazi za mirom, snagom, ali i podrškom. Ovu surovu borbu ilustruju i gitaristi svojim šizofrenim, iščašenim rifovima. Izlomljene, uglovite gitarske fraze na kraju numere „Luča“ bi navele Dance iz benda Vola da zadovoljno klimaju glavom.

Naposletku, „mestoZa[mene]” stavlja tačku na album, uspevajući da za samo dva i po minuta trajanja muzički sažme sve što smo proživeli tokom polučasovnog putovanja. Vokal se odjavljuje sa albuma stihom „Dođi i nađi me“ i sablasnim krikom koji svojom upornošću i trajanjem kao da uspeva da samostalno obuhvati duh celog albuma.

Ako se uzmu u obzir promocija albuma u KST-u 13. novembra, kao i podatak da je Havarija proteklih meseci objavila više spotova za numere prisutne na ovom izdanju, „Ljubav iz inata“ je samo jedno oružje iz arsenala ovih momaka, kojim izvesno nastoje da dopru do što veće metal publike. Entuzijazam i energija kojima je bend pristupio ne samo albumu, već i sveobuhvatnom stvaralaštvu, sugerišu da će bend vrlo uskoro biti gladan stvaranja muzike za drugi album, kojim imaju prostora da nadmaše svoj prvenac.

Tekst napisao recenzent Mladen Tatljak

83/100
Total Score

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top