Backstage Rocker

Jefferson Airplane – Pioniri Psihodeličnog Talasa

Užurbani, izbezumljeni mali beli zec sa časovnikom i psihodelija su neraskidivo povezani sa rok pionirima zvanim Jefferson Airplane

Svi mi koji gajimo ljubav prema kulturi, a posebno muzici druge polovine dvadesetog veka, zapitali smo se bar jednom kako je zaista bilo živeti u ovim godinama. Još jedno pitanje koje smo verovatno svi postavili sebi – kako je bilo živeti kao muzičar šezdesetih, sedamdesetih godina prošlog veka, nastupati na Woodstocku ili biti deo neke kulturne manifestacije koja je znatno uticala na dalji razvojni tok umetnosti.

Jedan od bendova koji je zasigurno ostavio neizbrisiv trag u ovim godinama muzičke istorije jeste Jefferson Airplane. Kad sam pre dve godine počela detaljno da preslušavam sve njihove albume, da istražujem po internetu o članovima, njihovim ostalim angažmanima ili projektima, o anegdotama i svemu što sam uspela da nađem, bila sam jako zaintrigirana.

Sa samo dvadeset godina, pevač i osnivač ovog benda, Marty Balin, snimio je i izdao dva singla, međutim nije imao većeg uspeha. Potom je godinu dana svirao u folk kvartetu The Town Criers. Motivaciju za osnivanje Jefferson AIrplane-a pronašao je u novim kulturnim talasima. 

Na prvom mestu, bio je pod uticajem “British Invasion” pokreta, na čijem čelu su bili The Beatles. 1965. godine Marty Balin, kupuje staru piceriju u San Francisku, da bi je potom pretvorio u klub “The Matrix”, u kom će njegov bend biti bend kuće. Ovo mesto će ujedno biti i tačka susreta brojnih muzičara. Marty Balin upoznaje Paula Kantnera, budućeg gitaristu, na džem sešnu. Njih dvojica će potom okupiti i ostale članove. 

Pridružuje im se Bob Harvey, bluegrass basista, kao i bubnjar Jerry Peloquin. Marty Balin i Paul Kantner su se slagali oko toga da žele da imaju i ženski vokal u bendu. Balin je jedno veče na svirci u lokalnom klubu čuo Signe Toly Anderson kako peva, a zatim je pozvao da se pridruži sastavu. Falio im je još glavni gitarista. Paul Kantner pozvao je prijatelja Jormu Kaukonena, bluz gitaristu, na džem sešn sa bendom. 

Zanimljivo je naglasiti da ostali članovi nisu bili sigurni da li žele da ga prime u bend ili ne, ali je odlučujući faktor bio njegova upotreba delay pedale, poznate po tome što se koristila na “Acid test” žurkama. Za naziv benda zaslužan je upravo glavni gitarista. Njega je prijatelj zvao “Blind Thomas Jefferson Airplane”, a taj nadimak je dobio zbog bluzera Blind Lemon Jeffersona, kog je Jorma voleo i pod čijim uticajem je bio.

Jorma Kaukonen je rekao da su ostali članovi imali glupe predloge, pa im je on predložio da se zovu “Jefferson Airplane”, ako zaista žele nešto glupo i smešno. Tako, 1965. godine, zvanično nastaje Jefferson Airplane. Naziv prvog albuma – “Jefferson Airplane Takes Off” – savršeno odgovara zvuku pesama koje se na njemu nalaze, jer one stvarno predstavljaju početak leta jednog klasičnog rok benda. 

Ovaj album je karakterističan po bluz atmosferi, koja se u narednim albumima lagano smanjuje, ali ostaje prisutna. Uočljivi su i uticaji nežne strane The Beatles-a. Moguće da je za bluz ambijent zaslužan glavni gitarista.

Još jedna interesantna stvar koja se može primetiti jeste da čak i u njihovim prvim pesmama postoje nagoveštaji psihodeličnih melodija, koji su prisutni, ali dosta suptilniji nego u narednim albumima. Moguće da je za ove pozadinske, psihodelične melodije zaslužna upravo delay pedala.

Ove skrivene melodije u pozadini folka, bluza i roka, koje se u prvom albumu bile date samo u konturama, u obrisima, jesu ono po čemu će Jefferson Airplane postati poznati i zbog čega će postati jedni od pionira psihodeličnog muzičkog talasa.

Desilo se nekoliko promena između prvog i budućih albuma. Jedna od većih je promena pevačice. Umesto Signe Toly Anderson, na scenu stupa Grace Slick. Iako je svoju karijeru započela kao model, njena ljubav prema muzici je ipak pobedila. Iz nekih njenih intervjua saznala sam da je odlučila da se bavi pevanjem pod uticajem tadašnjih izvođača, poput Jimi Hendrixa, a treba treba spomenuti i Judy Henske, čiji je stil pevanja definitivno imao presudnog uticaja na Grace.

Grace Slick of Jefferson Airplane performing at Woodstock '69
Image source: Rowland Scherman

Naravno, tu su i The Beatles-i, za koje je na početku mislila da su smešni, blagi, mekani. Mišljenje o njima je promenila kad su objavili “Rubber Soul”. S druge strane, bila je i pod neposrednim uticajem Jefferson Airplane-a, koje je više puta slušala uživo. Takođe, nastupala je kao član njihove česte predgrupe The Great Society, koju su osnovali ona i njen bivši muž, bubnjar ovog benda – Jerry Slick.

Upoređujući prvi album Jefferson Airplane-a i snimke nastupa prvog benda u kojem je Grace pevala, shvatila sam da se njen dolazak u Jefferson Airplane može smatrati jednom od polaznih tačaka psihodeličnog pravca u muzici. Njena boja glasa, njen način pevanja i izgovaranja reči, elektircitet u vokalu, kao i njeni tekstovi, u spoju sa vokalom i tekstovima jednog od osnivača, Marty Balina, i u sve to mešavini sa folk, rok i bluz atmosferom prvog albuma, doveli su do čudesne kombinacije starog i novog, klasičnog i nesvakidašnjeg, drugačijeg.

Muzika kao da je išla za koracima psiholoških istraživanja s početka dvadesetog veka. Pojava eksperimentalnog i psihodeličnog u muzici može se posmatrati kao potreba za zagledanjem u ono unutra, u ono podsvesno, neistraženo, nejasno, kao potreba za promenom percepcije. Počevši od drugog albuma, ujedno najpoznatijeg, “Surrealistic Pillow” – ovaj bend dobija autentičan i prepoznatljiv zvuk. Akcenat je na onome što je unutra, na pitanju identiteta i podsvesnog, nesvesnog, na snovima, kao i na igranju sa muzičkim mogućnostima.

Simultano političkim i društvenim promenama šezdesetih i sedamdesetih – ratovima, borbom za ravnopravnost, protestima – i njihove pesme postaju drugačije, više angažovane, nužno povezane sa realnošću. To se jasno vidi u albumima “After Bathing at Baxter’s”, “Volunteers” i “Crown of Creation”. 

Mnoge od pesama sadrže jasnu i otvorenu kritiku ratovanja, prividno postojeće demokratije američke vlade i građanskih prava. Takođe, većina tekstova šalje transparentnu poruku o potrebi za pravdom, promenama, revolucijom. Toplo vam preporučujem da poslušate i sve ostale albume.

Naravno, ovaj bend prate i neke zanimljive, legendarne priče. Jedna od njih tiče se njihovog nastupa na Woodstocku. Mnogo puta sam pogledala i poslušala snimak sa ovog festivala i svaki put mi je bilo simpatično i smešno kada Grace govori publici da je sada vreme za “morning maniac music”. 

Čitajući i gledajući intervjue sa njom shvatila sam koliko je ovaj festival idealizovano prikazan svetu. Bend Jefferson Airplane je čekao ceo dan i celu noć na svoj nastup, a svirali su tek ujutro, zato Grace govori publici da je sada vreme za muziku jutarnjih manijaka. Javna je tajna da su se na ovom festivalu, a i generalno u ovim godinama, droge, naročito psihodelične, koristile često.

Pošto su morali da budu spremni da sviraju svakog časa, članovi ovog benda su želeli da ostanu budni i prisutni, pa su zbog toga odlučili da uzmu kokain. Desila se mala peripetija – umesto kese sa kokainom uzeli su onu sa esidom. Grace je priznala i da je u jednom trenutku trebala da svira klavir, ali nije mogla. Potpuno se prepustila magičnim melodijama koje su dopirale sa bas gitare koju je svirao Jack Casady.

Postoji i priča o susretu i zajedničkom nastupu The Doors i Jefferson Airplane u Amsterdamu. Dok je Jefferson Airplane svirao, Jim Morrison je plesao, vrtevši se u krug kao čigra, pod uticajem kombinacije droga koje su mu dali fanovi. Kako se pesma “Plastic Fantastic Lover” ubrzvala, tako su i njegovi krugovi i plesni pokreti, sve dok nije pao pred noge Marty Balina i onesvestio se.

Jedna od najpopularnijih pesama Jefferson Airplane-a je “White Rabbit”. Prvu verziju ove pesme Grace je izvodila sa bendom The Great Society. Ako je poslušate, shvatićete koliko su i ovaj bend, i baš ova pesma, imali efekta na upečatljiv zvuk Jefferson Airplane-a. 

Užurbani, izbezumljeni mali beli zec sa časovnikom kao jedan od simbola ovog benda, za mene je uvek bio metafora za pojam vremena kojem smo robovi. Ili pak metafora užurbanog čoveka modernog doba zaslepljenog sopstvenim obavezama i moranjima. Umetnost i priroda nam pružaju mogućnost da, bar na trenutak, samo postojimo; da zaboravimo da robujemo ovom nevidljivom gospodaru. Upravo na to nas može podsetiti i muzika Jefferson Airplane-a.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top