Backstage Rocker

Nije Im Bio Ravan Ni Frank Zappa : Grupa Buldožer

Bili su odskočna daska za slobodniju scenu. Njihov moto? – budi to što jesi. Baš taj specifičan humor bio je gorivo za Buldožer.

Svet rokenrola često nema logike, to je ono što ga čini posebnim. Ovaj sastav je bio sve, samo ne običan. Da, baš neobičan. Buldožer je bio pravi kreativni haos. Sam početak bio je haotičan. Sve je počelo iznenadnim dolaskom Marka Brecelja u grupu Sedam Svetlosnih Godina čiji je frontmen bio Boris Bele. Zatim, menjaju ime u Buldožer, Bele je bio opsednut buldožerima, pa su tako došli na ideju za ime benda.

Buldožer se pokreće i raznosi sve ironijom, humorom i sarkazmom koji su bili neizostavni. Ceo ovaj projekat bio je eksperiment, što zbog samih tekstova i tematike, što zbog samog žanra muzike. Tako dobijamo progresivni rok, preteču novog talasa.

Prvi put pojavili su se na BOOM festivalu, za njih itekako značajan momenat. Dobijaju priliku da sarađuju sa Jugotonom, šansu koju bi retko ko odbio, ali njima se to činilo bezveze. Plan je bio – pristaju da sarađuju sa PGP-RTBom misleći da će im to pomoći da se više probiju. No, ono čime su oni kupili publiku je scenski nastup: Pojavljivanje u invalidskim kolicima, paljenje brade, i sve to uz neverovatnu energiju. U jednom periodu prati ih plesačica, koja je itekako izazvala burne reakcije publike. Ukratko, cirkus!

Vanvremenski nastupi koji su znatno uticali na kreativnost buduće scene nisu prošli bez kritike, ništa manje ni njihovi tekstovi, ali sve to im je omogućilo da stvore autoritet i postanu simbol rokenrola sa posebnom primesom ironije, satire i slobodnog duha, baš kao što je to umeo Frank Zappa. 

Bili su odskočna daska za slobodniju scenu. Njihov moto? – budi to što jesi. Baš taj specifičan humor bio je gorivo Buldožera. Humor ih je spojio sa publikom širom regiona. Tako jedan underground sastav postaje glavna tema kritičara. Toliko smelosti su imali u sebi da su uradili tačno ono po čemu im prvi album nosi naziv – “Pljuni istini u oči“.

Osim tematske ludosti koju nosi, ima etiketu zabranjenog albuma. Zbog političkih razloga, neprimerenih fotografija – tada za to vreme. Dugo se odugovlačilo sa puštanjem ploče u prodaju. Početkom osamdesetih ugledala je svetlost dana i važi za jedno od najuticajnijih muzičkih dela.

Takođe, i njihov drugi album “Zabranjeno plakatirati“ štampan je tek nakon godinu dana od prvobitnog datuma objavljivanja zbog polemike i kritika o neprikladnim tekstovima. Album objavljuje Helidon 1977. godine. 

Ubrzo nakon, treći album im donosi zlatnu medalju – “Živi bili pa vidjeli“ bio je soundtrack za istoimeni film i dobio je nagradu za najbolju filmsku muziku. Njihov četvrti album, “Izlog jeftinih slatkiša“, doneo im je najveću slavu i potvrdio status kultnog benda.

U narednim godinama nastavljaju da budu trn u oku i pomeraju granice kroz projekte poput “Rok end roul“ i dvostrukog live albuma ”Ako ste slobodni večeras“, u kojima su parodijom i duhovitošću još jednom dokazali da vladaju scenom. 

Postava se stalno menjala. U jednom trenutku Brecelj odlučuje da nastavi sam, a ulogu frontmena preuzima Bele. Činilo se da ništa ne može zaustaviti ovu mašinu, ali album “Nevino srce“ stavlja tačku na njen rad. Poslednje sto je grupa ikada izdala je album “Noć“ 1995. godine.

Brecelj u jednom intervjuu navodi: „Meni je Buldožer bio važan jer sam zbog ploča i nastupa stekao trajno poštujuće prijatelje i prijateljice u čitavoj Jugoslaviji“ Baš u ovim rečenicama je suština: Pored uspeha koji su ostvarili kao bend, njihov put sačinjen je i od neverovatnih momenata, posebnih trenutaka i ljudi koje su upoznali, i upravo to je duh rokenrola. 

Kada se sve sabere, Buldožer je postojao nekih 25 godina. Bili su novitet u svakom smislu, od njih se moglo očekivati neočekivano – nesumnjivo primer da treba pustiti mašti na volju.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top