Backstage Rocker

Recenzija: Helloween – Giants & Monsters

“Mnogi metal dinosaurusi ostanu svoji, ali izgube svežinu, dok drugi pokoravaju nove teritorije gubeći u procesu identitet. Helloween još uvek drži ključ”

Iako godinama govorimo o nemačkom bendu Helloween kao o instituciji koja je zasnovala power metal kao žanr, Helloween tek danas, dok obeležava svojih četrdeset godina, uspeva da rasproda sportske arene i predvodi najveće metal festivale širom Evrope. U ovom trenutku, Helloween je popularniji nego ikada, i na koncertima prezentuje najsadržajniji i najimpresivniji šou. Međutim, ovom prilikom ćemo se usredsrediti na kreativno stvaralaštvo benda koji ulazi u petu dekadu i zamisliti se nad tim da li Helloween novim studijskim albumom opravdava svoju trenutku veličinu.

Helloween - sedam velikana power metala

Kako bismo razumeli „Giants & Monsters“ u kontekstu diskografije, neophodno je osvrnuti se na proteklu dekadu, u kojoj je Helloween odlučio da u svoju postavu vrati legendarnog gitaristu Kai Hansen-a, osnivača benda koji je napustio sastav krajem osamdesetih, i Michael Kiske-a, pevača čiji glas krasi najpoznatije albume grupe, i koji je sledio Hansen-ov primer samo par godina kasnije. Samim tim, Helloween kao sedmorka raspolaže sa tri gitare, tri vokala i čak pet kompozitora. Svaki drugi bend bi pozavideo na takvim resursima koji mogu da autorskom radu doprinesu toliko različitih karakteristika i ideja.

Sa self-titled albumom iz 2021. godine, Helloween je položio test i stavio do znanja da ultimativna postava nije tu samo da rasprodaje koncerte, već i da je stvaralački inspirisana. Album je sadržao kvalitetno komponovanje, pamtljive pesme i uravnoteženo prisustvo različitih glasova i gitara, ne ostavljajući utisak da je muzičara previše i da postoji kreativno sukobljavanje. Na albumu „Giants & Monsters“, bend je još direktniji i svedeniji, odlučan da kaže sve što želi u samo deset pesama.

Giants & Monsters: Ekskurzija u Metal Snove

Prva dva singla daju jasnu naznaku šta nas očekuje. „This Is Tokyo“ je heavy metal himna srednjeg tempa odlikovana sladunjavim, melodramatičnim napevima koji su postali sinonim za tipično vedri Helloween. Drugi singl, „Universe (Gravity for Hearts)“, je osmominutni power metal ep furiozne brzine, koji uprkos svojoj nemilosrdnoj žestini zariva pevljive stihove u pamćenje. Zajednička nit ovim pesmama je neobuzdana i prekomerna melodičnost, svojevremeno toliko neprihvatljiva za metal da je stvorila novi podžanr.

Ovaj pečat nastavlja da prožima ostatak albuma, koliko god da pesme imaju svoj identitet, bilo da se radi o silovitim vokalima i disonantnom rifu na numeri „We Can Be Gods“ ili turobnom, tromom tempu pesme „Hand of God“. Vredna pomena je i „Into the Sun“, za koju bi se u prvom minutu pretpostavilo da je obligatorna, prosečna balada, da nije teatralnog refrena u kojem i Andi Deris i Michael Kiske demonstriraju ne samo svu snagu glasova, već i neprikosnoven osećaj za osmišljanje vokalnih linija. Reputaciju Helloween-a kao veselog metal benda najviše od svih pesama održava „Under the Moonlight“, gde nam pored durskih gitarskih harmonija osmeh na lice izmamljuju i reči poput „Under the moonlight, dreams may turn out real“, koliko god se one činile nedefinisano i prozaično.

Helloween Još Uvek Drži Ključ

Određeni segmenti albuma su malo manje uspešni. Uvodna numera „Giants on the Run“, koju su napisali Deris i Hansen, zvuči kao da se sastoji od dve različite numere nespretno spojene u jednu. Individualno iskomponovane sekcije ne deluju kao da se međusobno upotpunjuju, smenjujući se pritom vrlo naglo. „Majestic“ koja zatvara album je, u pogledu progresija akorda, previše predvidljiva i uobičajena za numeru koja bi trebala da na trijumfalan način stavi tačku na album. Retki su primeri u kojima prva i poslednja pesma na ploči ostavljaju najslabiji utisak na slušaoca.

U celini, međutim, „Giants & Monsters“ je jedan od onih albuma koji nude slušaocima tačno ono što žele, ali uspevaju da ne deluju istrošeno i zadrže pažnju zahvaljujući dovoljno varijacija u ritmu, atmosferi i melodijama. Mnogi metal dinosaurusi ostanu svoji, ali izgube svežinu, dok drugi pokoravaju nove teritorije gubeći u procesu identitet. Helloween još uvek drži ključ… ili sedam ključeva.

Ocena: 84/100

84/100
Total Score

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top