Backstage Rocker

Nina Simone: Srce Koje je Odbilo da Izgubi Krila

“Nina Simone je dokazala verodostojnost sopstvenih reči – da prava sloboda znači potpuno odsustvo straha u svakom aspektu.”

Opšte je poznato da društvena dešavanja mogu imati snažan efekat na život zajednice, porodice ili pojedinca. To važi i za život kraljice bluza, džeza, klasike – Nina Simone. 

Rođena je 1933. godine u Severnoj Karolini. Počela je da svira klavir sa tri ili četiri godine, kao pratnja horu u crkvi u kojoj joj je majka radila. Prilikom jedne priredbe na kojoj je svirala, slušala je profesorka klavira koja je zatim odlučila da želi da joj pomogne da bude najbolja. I tako je Eunice Waymon, kako joj je pravo ime, započela svoje muzičko obrazovanje. Nakon srednje škole, provela je leto na prestižnom konzervatorijumu scenskih umetnosti “Juilliard”, pripremajući se da upiše “Curtis Institute of Music” u Filadelfiji. Nažalost, nije primljena. 

U dosta intervjua govorila je o tome kako je ubeđena da nije prihvaćena zbog boje kože, i da zbog toga nije ostvarila svoj san da postane klasična koncertna pijanistkinja. Posle ovoga je išla na časove klavira kod profesora sa fakulteta koji je želela da upiše. Da bi preživela i isplatila časove, krenula je da svira u klubu u Nju Džerziju. Posle nekog vremena su joj rekli da će biti duplo plaćena, ako zna da peva kao što zna da svira. 

Da bi sakrila identitet od roditelja koji su smatrali da je muzika koja se svira na takvim mestima đavolja, promenila je ime u Nina Simone – “Nina,” nadimak koji je dobila od dečka, sa značenjem “devojčica,” i “Simone” po francuskoj glumici Simone Signoret. Originalna mešavina klasike, gospela, bluza i džeza nije mogla proći ispod radara javnosti. Već ove prve svirke okupile su malu, ali vernu publiku koja je prepoznala njen talenat.

1958. godine se seli u Njujork i počinje da svira u klubovima. Iste godine snimila je obradu pesme “I Loves You, Porgy” George Gershwin-a. Posle godinu dana izlazi njen prvi album “Little Girl Blue”. Nakon što je doživela uspeh sa ovom pesmom i albumom, potpisuje ugovor sa izdavačkom kućom Colpix Records.

Živeći u Njujorku u godinama burnih društvenih zbivanja, upoznaje aktiviste za ljudska prava, ljude sličnih shvatanja – umetnike, pisce, muzičare. Vremenom i sama postaje učesnik u borbi za pravdu.

Nakon tri godine menja izdavačku kuću i potpisuje ugovor sa Philips Records. Ovaj trenutak je značajan jer označava početak promene tema i melodija u njenim pesmama. Pesmom “Mississippi Goddam” iskazala je pobunu protiv rasne nejednakosti i zločina.  Okidači za nastanak ove pesme su ubistvo aktiviste Medgar Evers-a koje se desilo u junu 1963., kao i još strašniji događaj koji će se desiti u septembru iste godine. U pitanju je bombardovanje crkve prilikom čega su ubijene četiri devojčice. 

Naravno, ova pesma nije prošla neopaženo. Bojkotovana je od strane mnogih. Bilo je slučajeva u kojima su promoterske kopije, prosleđene radio stanicama, vraćane izdavačkoj kući smrskane. Pesma sa ovog albuma, “Old Jim Crow”, tiče se zakona tzv. “Jim Crow laws”, odnosno rasne segregacije. 

Snimanjem albuma “Nina Simone in Concert” (objavljen 1964. godine) obeležila je početak svoje pobune protiv socijalne nepravde. U intervjuima je često govorila da je dužnost umetnika da bude ogledalo stvarnosti, da odražava vreme u kojem postoji. Naglašavala je da je odgovornost umetnika da govori o društvenim i političkim zbivanjima u zemlji i svetu, da reaguje na nepravdu. Za nju je sloboda značila odsustvo straha u svakom smislu, nezavisno od ishoda.

Već naredne godine (1965.) izdaje album “I Put a Spell on You”. Selekcija pesama na ovom albumu nije slučajna. Za ove pesme je rekla da su teške, ali ne samo u tehničkom smislu, već zato što kompleksnost, emotivnost i dubina tekstova i melodija zahteva da se one slušaju s punom pažnjom i prisutnošću. Svaka pesma sa ovog albuma, bila ljubavna, nostalgična, melanholična, nežna kao “One September Day” i “Ne Me Quitte Pas” ili dinamična, živahna, energična kao “Gimme Some”, “Tomorrow is My Turn”, “I Put a Spell on You”, svet je za sebe. Ono što im je zajedničko svima jeste iskrenost i vernost emocije.

Pesmu “I Put a Spell on You” Screamin’ Jay Hawkins-a prvi put je čula desetak godina pre nego što je odlučila da napravi obradu te jako uvrnute, nepredvidive pesme. Odlučila se baš za nju jer je smatrala da je niko ne može ignorisati. Dala je svojoj verziji pozadinu balade, ali pošto je imala jako zanimljiv izvor inspiracije, zadržala se i divlja strana, odnosno potpuno prepuštanje zvuku u trenutku. Slična atmosfera postoji i u instrumentalu “Blues On Purpose”.

Na jesen iste godine izlazi album “Pastel Blues”. Iako u naslovu stoji da je u pitanju lagani, svetli bluz, i nije baš tako. Svaka je izraz jakih osećanja i patosa koji nosi bluz, ali i ukazatelj na to da bluz može biti i izraz potrebe za protestom. Dobar primer je njena verzija pesme “Strange Fruit”. Ovaj album je specifičan po tome što je akcenat stavljen više na klavir i vokal nego na orkestarske aranžmane. Najpopularnija, a ujedno i jedna od intenzivnijih pesama je njena varijanta tradicionalne pesme “Sinnerman”. Ovaj album, a naročito ova numera, jasno pokazuju podjednaku meru osećanja, poznavanja i razumevanja bluza i klasične muzike.

Za Philips je izdala još dva albuma koje treba spomenuti – “Wild Is the Wind” i “High Priestess of Soul”. Izdvaja se pesma “Four Women”, koja je prvo izašla kao singl, a kasnije postala deo albuma. Kada je zbog tematike zabranjeno njeno puštanje na glavnoj džez radio stanici u Njujorku, prilično je privukla pažnju javnosti.

Iste godine izlazi i album “Silk & Soul” koji još jednom ukazuje na veličinu talenta i izvanredne tehnike Nine Simone. Pesme sa ovog albuma su svilene, emotivne, ali nose mudrost i dubinu. Vokal pokazuje svoju nežnu stranu, ali s druge strane, opet se pojavljuju pesme sa veoma snažnim, socijalno angažovanim tekstovima koji pozivaju na pokret. Preporučujem vam da poslušate “I Wish I Knew How It Feels to Be Free”, “Save Me”,”Turning Point”, “Go to Hell”.

Iako su u pitanju dva albuma sa bluz i soul ambijentom, klasika je neizostavni deo koji čini pesme autentičnim i neponovljivim. Dobar primer je “Love O’ Love”, kao i “Since I Fell for You”. Album “Nuff Said!” sastoji se od snimaka pesama sa njenog koncerta u okviru “Westbury Music Fair”. Ovaj nastup se dogodio samo tri dana nakon ubistva Martin Luther King-a. Pesmu posvećenu njemu napisao je basista, Gene Taylor, a zove se “Why? (The King of Love Is Dead)”. Sve pesme ovog albuma nose težinu tragedije ovog mračnog trenutka u istoriji čovečanstva.

Nakon ovoga, uz saradnju sa Weldon Irvine-om, pretvorila je nedovršenu predstavu prijateljice Lorraine Hansberry, “To be Young, Gifted and Black”, u pesmu za proteste. U intervjuu za magazin “Jet”, rekla je da je pevanje o socijalnim pitanjima naškodilo njenoj karijeri. Razočarana, umorna i povređena društvenim zbivanjima i okolnostima, seli se na Barbados 1970. godine, a nakon nekog vremena odlazi u Liberiju. Poslednji album koji snima za RCA Victors bio je, simbolično, “It Is Finished” izdat 1974. godine.

1978. godine snima i izdaje album “Baltimore” (jedini sa CTI Records), koji je od strane kritičara jako dobro ocenjen, iako nije postao izuzetno popularan. Ceo album pokazuje da se Nina Simone nije ograničavala žanrom, da je bila originalna i svoja, i da je umela pesmi da dâ tačnu nijansu osećajnosti koja joj prirodno odgovara.

I pored toga što su je okolnosti u par navrata dovele do same ivice egzistencije, uvek je pevala, svirala i iznosila svoju istinu, kako god i gde god je živela. U jednom trenutku kada je bila jako loše, prijatelji su joj pomogli da se vrati na noge. I pored toga što je počela da koristi terapiju za bipolarni poremećaj, koja će vremenom slabiti njene motorne i vokalne sposobnosti, nije se predala, nastavila je da snima i nastupa.

Naziv poslednjeg albuma, “A Single Woman”, iz 1993. godine, može se gledati kao simbol samostalnosti, hrabrosti, ali i usamljenosti i složenosti njenog životnog puta. Predstavlja završetak njenog indigo bluza. Govorila o ličnom ili kolektivnom, ona peva i svira sa saosećanjem, ljubavlju i mudrošću. 

Moć njene muzike krije se u njenoj sposobnosti da neprestano udaljava i približava kadar kamere usmerene na realnost. Od ličnog, pojedinačnog do zajedničkog, kolektivnog, ali uvek s iskrenom emocijom. Umela je da širi i uži plan stvarnosti prikazuje simultano, kao prožete, nerazdvojne. 

Stvaralaštvo Nine Simone još jedan je u nizu dokaza koliko vreme u kom umetnik stvara utiče na njegov život i delo, kao i za potencijalne posledice umetničke slobode izražavanja. Svojim stvaralaštvom, Nina Simone je dokazala verodostojnost sopstvenih reči – da prava sloboda znači potpuno odsustvo straha u svakom aspektu.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top