Backstage Rocker

David Bowie: Crna Zvezda Koja Zaslepljuje Sve

“David Bowie je imao jedan adut; kec u rukavu koji skoro nijedan savremenik nije posedovao: strast prema teatralnosti.”

David Bowie nije bio običan muzičar, niti običan čovek. Kada bismo pisali o svakom postignuću ovog velikana bile bi nam potrebne strane i strane, do momenta kada bismo shvatili da treba naći izdavača za knjigu koja nam je sada u rukama. Umesto toga, možemo se osvrnuti na neke stvari koje su ga učinile nezaboravnim, i toliko bitnim za procvat muzike u formi u kojoj je danas poznajemo.

David Bowie: Dete sa druge planete

David Robert Jones je rođen 8. januara 1947. u Londonu. Postoji jedna nit koju deli mnogo poznatih muzičara, a to je urođen osećaj za i opčinjenost muzikom. U ovom slučaju, ta nit je bila posebno izražena, te je mladi David naučio nekoliko instrumenata još kao dete, a zatim oduševljavao ljude svojim mladalačkim scenskim nastupima. 

Kao nekakvo proročanstvo za sve što će uslediti, gledaoci su se čudili njegovoj fantastičnoj energiji, opisanoj kao da je “sa druge planete”. Taj gotovo kliše momenat najave životnog puta nije bio dovoljno mladom Davidu, te je morao imati i brata obolelog od šizofrenije. Brat je uspešno edukovao buduću superzvezdu o džez muzici, poeziji, budizmu, i okultnim silama.

David Bowie: Kako Privući Pažnju Kroz Teatar i Stil

David Bowie je još kao tinejdžer ozbiljno pristupio karijeri u muzici. Bio je asertivan, borio se kako bi se ostvario. Postoje priče o njegovom pismu preduzetniku John Bloomu, u kome je tvrdio da će, uz finansijsku podršku, dostići (a možda i nadmašiti) uspeh Bitlsa.

Ovom smelošću zaradio je prvi ugovor sa menadžerom, saradnikom Blooma. Prvi koraci u muzičkoj karijeri, uključujući prvi album, objavljen 1967., mu nisu bili naročito prihvaćeni niti kupovani. Mada je još uvek bio zelen, David (koji je u to vreme i počeo sebe nazivati “David Bowie”) je imao unikatan, čudan pristup – previše strano za narod koji je navikao na tradicionalne forme rok i pop muzike.

Međutim, David Bowie je imao jedan adut; kec u rukavu koji skoro nijedan savremenik nije posedovao: strast prema teatralnosti. Toliko zanesen beše ovim poljem da je počeo učiti od avangardnog umetnika Lindsay Kempa, kako bi se što bolje izrazio u glumačkim vodama. 

Nije ni čudo što je ubrzo stekao reputaciju u muzičkim krugovima Britanije svojim ekstravagantnim i kontroverznim oblačenjem i pristupom. Novine su ga volele, a ko je u novinama često, taj je i na umu čitalaca. 

David Bowie vs Ziggy Stardust: Opasnost Alter Ega

Po legendi, jedno veče u izlasku, David Bowie je, udaren naletom inspiracije, naškrabao na papiru neke ideje koje su postale alter ego zvani Ziggy Stardust. Prvi put ga je predstavio javnosti 1972. na albumu “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars“.

Ziggy je zapečatio zanesenog muzičara kao novopečenu silu u svetu. Postao je poznat kao čovek koji neupitno prati svoju viziju, i stvara isključivo ono što u srcu oseća da treba. Muzika David Bowieja nikada nije bila obična, “klasična” po bilo kom parametru. Bila je, jednom rečju, on.

David Bowie je, strastven kakav je uvek i bio, morao napustiti svoj alter ego, jer više nije mogao razdvojiti svoju pravu ličnost od izmišljene. Metodska gluma, ipak, ume biti opasna. Moć inovacije je poseban adut svakom muzičaru, te opasnost nije sprečila David Bowieja da napravi novi alter ego, The Thin White Duke, baziran na njegovoj ulozi u filmu “The Man Who Fell to Earth” iz 1976. Međutim, nije se zadržao u ovoj ulozi dugo, oprezan zbog prethodnog lošeg iskustva.

David Bowie obučen kao Ziggy Stardust nastupa uživo
Image source: Ilpo Musto

Možemo Biti Heroji

Dalje pratiti karijeru koju je David Bowie izgradio u toku dugih godina bi potrajalo. Čovek je objavio dvadeset šest albuma, glumio u filmovima, i radio šta god bi mu padalo na pamet između. Ništa mu nije bilo strano – okultizam, krosdresing, teatar, horor, bahanalije, literatura, naporne turneje. Živeo je punim plućima i nikada nije ublažio ili promenio viziju zbog neslaganja javnosti.

Njegov sjaj su prepoznale generacije muzičara i fanova muzike. Prvi su, inspirisani njegovim primerom, razvijali rok i pop muziku u do tada nepoznatim pravcima. Drugi su, osetivši se viđeno od strane ovog čudnog čoveka, malko lakše disali. Oko njega se stvorio pravi kult ličnosti, i njegovi koncerti su postali legendarni. 

Mislim da nema lepšeg momenta od njegovog izvođenja pesme “Heroes” u Berlinu 2002., gde možete videti kako David Bowie – sada lišen potrebe da prezentuje ikakav alter ego ili dramatično pristupa radi pažnje – oduševljava okupljenu masu izvođenjem ove jako pozitivne poruke.

Crna Zvezda Sija Zauvek

David Bowie je preminuo 10. januara 2016. od raka jetre. Neverovatno je da nije dopustio da ovo bude tužna vest. Saznao je za bolest 18 meseci pre smrti, držao je u tajnosti, a sve vreme radio na poslednjem pozdravu zvanom “Blackstar“. To je bio njegov poslednji album, ljubavno pismo fanovima koji su ga pratili i voleli tolike godine, objavljen na njegov rođendan, tačno dva dana pre smrti. 

Fanovi su pravili oltare od cveća, sveća, portreta i suvenira. Pevali su pesme na ulicama Londona pred muralom ovog velikana. David Bowie je ispraćen onako kako dolikuje, i nesumnjivo bi bio zadovoljan znanjem da je dodirnuo toliko života.

Ako bismo išta izdvojili u vezi David Bowieja, to je njegova hrabrost. Nema veće vrline za jednog umetnika. Iako se možda nekada i bojao sledećeg poteza, mišljenja drugih, nije dozvolio da iko vidi, niti da ga parališe. Hrabro je nastavljao dalje i slikao po platnu svog života. Isplatilo se. Belo platno je postalo remek delo, a eto, u muzeju istorije zvanom muzika to delo ima počasni zid.

Image source: Denis O'Regan

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top