Backstage Rocker

Louis Armstrong: Život u Svetlu i Mraku, Ispunjen Lepotom Muzike

“U svetlu ili mraku, Louis Armstrong imao je svoj instrument i ton kojim je menjao stvarnost.”

Postoji nevidljiva, neraskidiva spona između pevača i instrumenta koji svira. Vezu između načina pevanja, tona i tehnike sviranja možete uočiti slušajući bluz i džez. Jedan od najboljih primera za ovu konekciju jeste Louis Armstrong.

Louis Armstrong je Prvi Put Zasvirao Sticajem Čudnih Okolnosti

Rođen je 4. jula 1900. u Nju Orleansu. Prvih par godina života proveo je sa majkom i ocem, a zatim brigu o njemu preuzima baka, sve dok nije krenuo u školu, i vratio se da živi sa majkom i mlađom sestrom. Sa jedanaest godina napušta školu, a nakon nekog vremena se pridružuje pevačkom kvartetu dečaka koji su nastupali po ulicama da bi zaradili novac. 

Upravo u ovom periodu dolazi do njegovog prvog susreta sa kornetom – instrumentom koji će uskoro postati čitav njegov svet – i to sticajem neobičnih okolnosti. Jedne večeri je uzeo pištolj svog tadašnjeg očuha i otišao da se igra sa drugarima. Kad je ispalio par metaka u vazduh, iza njega se pojavio policajac. Proveo je par godina u popravnom domu, gde će prvi put zasvirati u limenom orkestru, a ubrzo postati i vođa istog. 

Sa samo trinaest godina, njegov talenat je privukao pažnju džez kompozitora, tromboniste i vođe bendova – Kid Oryja. 1914. godine je pušten iz popravnog doma. Ubrzo pronalazi prve svirke u klubovima, bordelima, plesnim dvoranama i kafanama Nju Orleansa. Na ovakvim mestima se po prvi put susreo sa samim počecima džeza. Za njega je naročito bio važan njegov prvi i večiti uzor i idol – King Oliver, kornetista kojeg je često imao prilike da sluša u rodnom gradu. 

Pored toga što je svirao, kao i većina tadašnjih muzičara, Louis Armstrong je morao da radi i drugi posao kako bi preživeo. Iako bi dnevni posao trajao i po deset sati, nije propuštao svirke koje su trajale do zore. Nikada nije odustajao od svoje želje da se bavi muzikom, nezavisno od težine okolnosti u kojima se nalazio. 

Armstrongovo ‘Fakultetsko OBrazovanje’ na Misisipiju

Za dalji razvoj njegovih sviračkih sposobnosti i karijere značajno je i njegovo iskustvo na parobrodima koji su plovili rekom Misisipi, jer je upravo tada naučio da čita note. Ovaj period je nazivao svojim fakultetskim obrazovanjem koje nikada zapravo nije imao prilike da stekne.

Kada je King Oliver odlučio da ode iz Nju Orleansa, a samim tim i iz benda Kid Oryja, preporučio je mladog Louisa kao svoju zamenu, što je za njega bio veliki korak. Uskoro zatim počinje da svira i u Tuxedo Brass Band. Kreće da svira i trubu, za koju je godinama unazad mislio da je mogu svirati samo obrazovani muzičari. 1922. godine, na poziv King Olivera, seli se u Čikago, kako bi svirao “drugi” kornet u njegovom bendu.

Louis Armstrong je već naredne godine snimio prve pesme, i to baš sa svojim idolom. Iako snimci nisu najboljeg kvaliteta, zbog loše opreme, a i načina snimanja – u vozu, sa svim instrumentima usmerenim ka samo jednom mikrofonu – značajni su za Louisovo dalje muzičko putovanje. Postoje priče o ovom snimanju, o tome kako je Louis toliko jako duvao u svoj kornet da je njegov ton totalno prekrivao King Oliverov, pa je zato morao da stoji oko pet metara iza njega, da bi se čuli kako treba. 

Louis Armstrong je Popularizovao ‘Scatting’

Louis Armstrong je oženio Dejzi Parker 1919. Zajedno su usvojili Klerensa, sina Armstrongove rođake Flore, koja je preminula na porođaju. Klerens je, nažalost, zbog povrede glave u ranom detinjstvu ostao mentalno zaostao, ali se Louis o njemu starao ostatak svog života. Brak sa Dejzi Parker nije opstao, i Louis Armstrong se ženi po drugi put 1924. godine, sa Lil Hardin, koleginicom i saradnicom. Ona ga je podsticala da se odvoji od King Olivera i krene da stvara svoju muziku. Poslušao je, a da bi proširio svoje sviračke sposobnosti, počeo je da svira klasiku na crkvenim koncertima.

Uskoro nakon toga dobija ponudu da se pridruži Fletcher Hendersonovom orkestru u Njujorku, jednom od najboljih u tom trenutku. Tada prelazi na trubu zbog modernijeg zvuka i kako bi se što bolje uklopio, a eksperimentiše i sa trombonom. Takođe, njegovi nastupi uključuju sve više specifičnog, izražajnog pevanja, odnosno pričanja priča o raznim karakterima iz njegovog rodnog Nju Orleansa. 

Od 1925. do 1928. godine, snimio je dosta pesama sa dva benda čiji je osnivač bio on: Louis Armstrong and His Hot Five i Louis Armstrong and His Hot Seven. Ovi pesme su značajne jer se u njima jasno može primetiti ono zbog čega se Louis Armstrong u istoriji muzike smatra jednim od retkih muzičkih genija koji su uspeli da pomere granice žanra. U pitanju su veoma kreativne, unikatne solaže koje otvaraju novu epohu džez muzike, dominiranu solistima. 

Među prvima je popularizovao tzv. “scatting” pevanje, koje podrazumeva vokalnu improvizaciju u kojoj se koriste slogovi ili reči bez značenja. Pesma “Heebie Jeebies”, objavljena 1926. godine, privukla je pažnju slušalaca širom zemlje, upravo zbog inovativnog pristupa džezu – u pevanju i sviranju. Što se tiče samog stila pevanja, radio je to na poseban način i pre nego što je počeo da koristi “scatting” – skraćivao je ili produžavao fraze, različito ih akcentovao, improvizovao. Vrlo kreativno se igrao sa rečima i melodijama vokala, isto kao i kad je svirao. 

Kako je Armstrong Dobio Nadimak ‘Satch’

Mnoge od njegovih autorskih pesama postale su standardi džez muzike, takve su na primer “Hotter Than That”, “Big Butter and Egg Man”, “Wild Man Blues”, “Muskrat Ramble”. Sa pijanistom Earl “Fatha” Hinesom snimio je “Weather Bird”. Ističe se Louisova uvodna solaža na trubi. Treba izdvojiti i pesmu “West End Blues”. Solaže iz te dve pesme postaju najuticajnije improvizacije u istoriji džeza. Isto tako, njegova obrada pesme “Lazy River” snažno je uticala na nove, mlade pevače. 

Nakon mnogobrojnih turneja i godina na sceni, preselio se 1943. u Kvins. Iako je reč o dobu izražene rasne segregacije i brojnih društvenih problema, nastavio je da svira. Međutim, zbog društvenih okolnosti, zatvaranja sala i manjka finansija, veliki bendovi postajali su sve manje traženi. Zbog toga će njegov menadžer, Joe Glaser, promeniti njegov veliki bend 1947. godine u šestočlani sastav – Louis Armstrong and His All-Stars. Do 1950. godine postao je prava ikona džeza i dobio je nadimak “Ambassador Satch”.

“Satch”, skraćeno od “Satchelmouth”, “Satchmo” je nadimak koji je imao još od detinjstva. Po jednoj priči, dobio ga je jer je sve novčiće koje bi zaradio od pevanja i igranja, skrivao u ustima, kako mu ih veći dečaci ne bi oteli, pa su njegova usta tada ličila na “satchel” torbe za knjige. Prema drugoj priči, nadimak je dobio, jednostavno, zbog svojih izrazito velikih usta. 

Armstrongov Uticaj na Razvoj Rok Muzike

1964. godine, više od dve godine nakon poslednjeg snimanja, izdaje svoju verziju pesme “Hello, Dolly!”, koja postaje jedna od njegovih najpoznatijih. Ovaj Armstrongov hit je uspeo da obori The Beatles, koji su držali mesto broj jedan na Billboard Hot 100 čak četrnaest nedelja za redom. Kako se približavao sedamdesetim godinama, zdravlje ga je sve slabije služilo. Morao je da prestane sa turnejama, ali je nastavio da svira i snima.

1967. godine izdaje pesmu “What a Wonderful World” koja postiže neviđen uspeh i rangira se među najboljim pesmama svih vremena. Sledeće godine snima svoj poslednji album – “Disney Songs the Satchmo Way”. Tokom dugih godina svoje karijere, sarađivao je sa mnogim legendarnim muzičarima poput Bing Crosbyja, Duke Ellingtona, Bessie Smith i Elle Fitzgerald. 

Toplo vam preporučujem da poslušate bar jedan od tri snimljena albuma sa Ellom Fitzgerald. Spoj njihovih vokala je fantastičan. 1990. godine, uvršćen je u “Rock and Roll Hall of Fame” kao jedan od muzičara koji su uticali na razvoj rok muzike. Ovo potvrđuju mnoge njegove pesme koje imaju nešto tvrđi zvuk, iako su u osnovi džez ili bluz. Dobri primeri su solo u njegovoj verziji pesme “St. Louis Blues”, kao i pesma “Heebie Jebiees”, u kojoj se prema vokalu ophodi kao prema instrumentu. Svojim eksperimentisanjem ostavio je veliki trag i postao uzor brojnim rok i pop pevačima.

Louis Armstrong: Život u Svetlu i Mraku

Naročito je zanimljiv i njegov odnos sa publikom – entuzijazam, energija i pokreti tela i lica, koji isto tako postaju neizostavni deo scenskog nastupa budućih rok izvođača. Pogledajte, recimo, snimke njegovog nastupa na BBC-u ili “When the Saints Go Marching In” iz 1938. godine, i nećete izdržati a da se ne nasmejete ovom vedrom, živahnom, izražajnom, emotivnom čoveku koji je bio jedno sa muzikom, u svakom pogledu i trenutku.

Unikatnost njegovog zvuka krije se u originalnom načinu sviranja korneta ili trube. Zbog visokih nota koje je uspevao da odsvira, u mnogim snimcima zvuči kao da svira klarinet. Karakterističan je i njegov intenzivni, kompleksni “swing” ritam koji se kretao od optimističnog, svetlog i brzog ka pesimističnom, mračnom, sporom. Poslušajte, recimo njegovo izvođenje pesme “A Kiss to Build a Dream On” na BBC-u, a onda “St. James Infirmary”, i shvatićete koliki je majstor Louis Armstrong bio. 

Bilo da se radi o najvedrijoj ili najtužnijoj pesmi, on je glasom i instrumentom, u sintezi sa ostatkom benda, stvarao emociju posebne dimenzije. Možda je ta njegova sposobnost potekla iz toga što je kroz život prošao svašta. U svetlu ili mraku, Louis Armstrong imao je svoj instrument i ton kojima je menjao stvarnost. Muzika je uvek bila u njemu, i zahvaljujući njoj je umeo da vidi radost života i lepotu u svemu.

na fotografiji se nalazi Louis Armstrong koji drži trubu.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top