Stefano Šišović iz Pule je u okviru projekta Avian objavio debitantski album “Vesper”, polučasovno progressive metal putovanje.
Talking Heads – od prve svirke u klubu “CBGB” do pomeranja muzičkih granica
Talking Heads – priča o pionirima američkog novog talasa koje je predvodio harizmatični frontmen Dejvid Birn.
Image source: Nepoznat
Ime benda Talking Heads nastalo je sasvim slučajno – do izraza “talking heads” došli su čitajući magazin. Koristi se u televizijskom žargonu i ima značenje kadra koji hvata samo glavu i ramena osobe koja govori, najčešće korišćenog prilikom snimanja programa informativnog karaktera kao što je dnevnik.
Bend je nastao 1975. godine u Njujorku. David Byrne – pevač i gitarista, Chris Frantz – bubnjar i Tina Weymouth – basistkinja, osnivači grupe, upoznali su se za vreme studija umetnosti. Zanimljivo je da je Tina Weymouth sticajem okolnosti postala član grupe, a danas se smatra jednom od najuticajnijih rok basistkinja na svetu. Naime, David i Chris nisu mogli da pronađu basistu koji se uklapa, pa je Chris motivisao Tinu da nauči da svira bas. Po priči, David Byrne je tražio od Tine da dođe na audiciju tri puta pre nego što je zvanično primljena u Talking Heads.
Prvi nastup ove grupe bio je u legendarnom klubu “CBGB”. Svirali su kao predgrupa čuvenom punk bendu Ramones. Ako još niste, preporučujem vam da pogledate film “CBGB”. Nakon što su izdali prvi singl, “Love – builiding on fire”, pridružuje im se Jerry Harrison, koji će svirati klavijature, gitaru i pevati prateće vokale.
Prvi album "Talking Heads"
Prvi album, “Talking Heads ‘77”, izdali su u septembru 1977. godine. Zvuk albuma se može opisati kao mešavina new wavea, art punka i funk roka. Teme pesama bave se socijalnim i individualnim pitanjima, osećajem otuđenosti i preispitivanjem društvenih normi i očekivanja. Visoki, drhtavi vokal savšeno opisuje osećanje napetosti, nervoze, zbunjenosti i izgubljenosti u svetu razuma i logike. Oštri, naglašeni bas i bubanj u sintezi sa šaljivim, vedrim, blago ironičnim tekstovima i melodijama, zaokružuju priču o ovim osećajima na poseban način.
Pesma koja se naročito istakala je “Pschyo killer”. Mnogi su povezivali temu i naslov pesme sa serijskim ubicom poznatim kao “Son of Sam” koji je nekoliko meseci ranije vršio ubistva u Njujorku. David Byrne, autor ovog i većine drugih tekstova, negirao je ove tvrdnje i rekao da je pesma nastala godinama pre ovih dešavanja.
Drugi album, “More songs about bulidings and food”, objavljen je 1978. godine. Bavi se temama urbanog života, zgrada, svakodnevnice, hrane. Pesme govore o trivijalnim stvarima kroz humorističan ton. Iako kritika društvenog stanja, konzumerizma i kapitalizma nije direktna i glasna, itekako je prisutna i iskazana kroz ironiju, šalu, poigravanje, podsmeh običnim situacijama. Razlikuje se od prethodnog po tome što je u snimanje i produkciju bio uključen producent Brian Eno. Uticao je na to da njihov zvuk bude bliži aktuelnom new wave pokretu. Zaslužan je za upotrebu studijske opreme i magije kao dodatnog instrumenta.
Razlika u odnosu na prvi može se uočiti u koriščenju više efekata na instrumenatima i vokalu, kao i po češćoj upotrebi sintisajzera. Počinju da eksperimentišu sa različitim žanrovima muzike. U pesme ubacuju elemente psihodeličnog funka i afrobeata. Pesme koje su se najviše istakle, a ujedno su i dobri primeri navedenih razlika u odnosu na prvi album su: “Found a job”, “Warning sign”, “The big country” i obrada pesme Al Greena “Take me to the river”.
Treći album, “Fear of music”, objavljen je 1979. godine. Nadovezuje se na prethodni u pogledu igre sa različitim vrstama zvuka, kao i po nastavku saradnje sa Brian Enom. Celokupna atmosfera albuma nešto je mračnija u odnosu na prethodne, na šta simbolično upućuje i fotografija šahte na omotu albuma. Pesma koja otvara album, “I Zimbra”, motivisana je dadaističkim pokretom u poeziji, tačnije tekstom koji je napisao jedan od osnivača dadaizma – Hugo Ball. Ovaj pokret u umetnosti nastao je kao reakcija na Prvi svetski rat i posledice koje je ostavio na društvo. Promena u umetnosti dolazi u vidu odbacibvanja starih, tradicionalnih formi i izraza. U poeziji, semantički aspekat reči postaje zanemarljiv u odnosu na zvučnost i ritam reči. Tako, u refrenu “I Zimbra” imamo smisleno-besmislenu zvučnu ekstazu reči, preuzetu iz pesme Hugo Balla: “Gadji beri bimba”. S ovog albuma posebno se izdvojila i pesma “Life During Wartime”. Tekst pesme se odnosi na loše društveno stanje u Americi krajem sedamdesetih godina, na represiju i nasilje koji se skrivaju od očiju javnosti.
Image Source: Nepoznat
Once in a Lifetime - proročko pričanje u prazno?
Četvrti album, “Remain in the light”, izašao je 1980. godine. Karakterističan je po vidljivom uticaju muzike Fela Kutija; po spoju afričkih poliritmova, funka i elemenata elektronske muzike, kao i melodija koje se konstantno, hipnotišući ponavljaju u krug. Cilj im je bio da stvore originalnu mešavinu rok i afričke muzike. Pristup stvaranju pesama je postao drugačiji – prestali su da stvaraju melodije prema tekstovima David Byrna i počeli da ih prave nezavisno, kroz duge džem sešnove nastale po uzoru na “I Zimbre”. Inovacije u ritmu i eksperimentisanje sa zvukom i žanrovima, u četvrtom albumu postaju autentična, prepoznatljiva celina. Dolazi do promene i u načinu pevanja. Izgovaranje, recitovanje reči postaje sve češće, a pevanje kao da se blago smiruje i gubi upečatljivu nervozu, napetost, drhtavost.
Mnogi kritičari su protumačili tekst pesme “Once in a Lifetime” kao proročko pričanje u prazno. Tekstopisac, David Byrne, rekao je da reči ove pesme treba shvatiti bukvalno – da ljudi većinom žive polusvesno, polubudno, bez razmišljanja o smislu. Kao što refren kaže – velika većina stiže do životnih ishoda na autopilotu – do posla, kuće, porodice – a retko ko stane i zapita se kako je stigao baš tu ili zašto živi u takvom društvu ili odakle uopšte potiču stanovnici ove planete.
Dupli lajv album, “The Name of this band is Talking Heads”, objavili su 1982. godine. Ovaj album se sastoji od snimaka pesama koje su svirane na koncertima ili izvođene i puštane na televiziji ili radiju. Jasno pokazuje evoluciju benda. Pesme sa prva četiri albuma dobijaju novo zvučno odelo, odnosno pečat zrelijeg zvuka Talking Headsa. Nakon ovog albuma prekidaju saradnju sa Brian Enom i putuju po Evropi i Americi. Kako bi stvorili unikatan, kompleksni, poliritamični ton koji su želeli, pridružuju im se dodatni ili stalni saradnici: Adrian Belew (gitara, sintisajzer i povremeni prateći vokal), Bernie Worrell (klavijatura, sintisajzer), Busta “Cherry” Jones (bas), Steve Scales (perkusije) i Dolette McDonald (prateći vokal).
stop making sense
Peti studijski album, “Speaking in Tounges”, izdali su 1983. godine. Deo turneje koja je usledila nakon objavljivanja albuma snimljen je i objavljen 1984. godine kao dokumentarni film “Stop making sense” koji je režirao Jonathan Demme. Film je sastavljen od snimaka četiri koncerta Talking Headsa u holivudskom teatru “Pantages Theatre”. Zahvaljujući umetnosti pokreta, unutrašnja osećanja i misli iskazane muzikom dobile su novu dimenziju.
Šesti album, “Little creatures”, objavili su 1985. godine. Specifičan je po tome što ima više elemenata kantri i folk muzike. Označava pomeranje benda od eksperimentalnog, poliritmičnog funka ka jasnijim pop strukturama pesama. Teme se tiču porodice, ljubavi, života, ali naravno, uz dozu humora ili kroz neku jedinstvenu, nadrealnu prizmu. Po nekim pričama, prva pesma na albumu, “And she was”, opisuje devojku koju je David Bryne poznavao u srednjoj školi. Naime, pesmu čiji tekst opisuje ženu koja levitira, inspirisala je hipi devojka koja je vreme često provodila uzimajući esid na livadi iza fabrike čokoladnog mleka. Pesma “Creatures of love” jedna je od retkih koje se direktno bave temom ljubavi, i to iz neke drugačije, originalne perspektive grupe Talking Heads.
Sedmi album, “True stories”, objavili su 1986. godine. Nastao je kao muzika za satirični film koji je režirao David Byrne. U filmu je prikazan izgled prosečnog života u predgrađu. Kao i šesti album, sadrži više elemenata kantrija i folka, ali prisutni su i neki motivi očigledno nadahnuti ranijom fazom poliritmije i igranja sa zvukom. Recimo, u pesmama: “Papa Legba”, “Radio Head”, “Love for Sale”.
Osmi, ujedno i poslednji album, “Naked”, objavljen je 1988. godine. David Byrne je rekao da je ovo album koji donosi ogoljenu istinu o ljudskoj populaciji; da govori o ljudima bez maski. To potvrđuje i naslov i slika majmuna na omotu albuma. Označava povratak zvuku prisutnom u albumima “Burning in the Light” i “Speaking in Tongues”; zvuku koji spaja različite svetske uticaje u autentičnu celinu. Pesme su nastale kroz dugi niz džem sešnova u Parizu na kojima su gostovali brojni svetski muzičari. Na kraju svakog džema izdvajali su delove idealne za određenu pesmu. Kako bi zadržali potpunu slobodu muzičkog izraza svih učesnika, odlučili su da dodaju vokalne melodije i tekstove pesmama tek po povratku u Njujork. Producent Steve Lillywhite je rekao da je ovaj album namerno pravljen drugačije, da zvuči dosta prirodnije u poređenju sa prethodnim koji su pravljeni po uzoru na glasnu, agresivnu produkciju pesama osamdeseith godina, koja je podrazumevala jaku kompresiju bubnja, dosta reverba na vokalima i instrumenatima, kao i oštar zvuk. Nasuprot tome, album “Naked” je okarakterisan kao mekši, topliji, tiši, prizemljenijeg izraza, sa ritmom koji zvuči prirodno, drevno.
Talking heads - bend koji je otplovio u legendu
Nakon osmog albuma, bend je pauzirao sa radom. 1987. godine objavljena je knjiga “What the Songs Look Like: Contemporary Artists Interpret Talking Heads Songs”. Sačinjena je od radova umetnika koji su stvarali vizuelne interpretacije njihovih pesama na osnovu doživljaja i iskustava nastalih tokom slušanja muzike benda Talking Heads. Poslednja pesma koju su objavili pre raspada je “Sax and Violins”, snimljena kao muzička pratnja filmu “Until the end of the world” u režiji Win Wendersa. Zvanično su objavili kraj postojanja grupe u decembru 1991. godine. Većina članova benda nastavila je da razvija karijere kroz različite muzičke projekte.
Povezani članci
Nikola Vranjković na Border Rocku – Značenje rokenrola
Kratka impresija sa nastupa Nikole Vranjkovića 24. jula u okviru jubilarnog Border Rock festivala
Poznata satnica i specijalni gosti grupe Godsmack u nedelju 26.07.2026.
U nedelju 26.jula očekuje nas rock spektakl u Luci Beograd – poznati američki bend Godsmack nastupa po prvi put u Srbiji.
FESTIVAL MLADIH UMJETNIKA NA VELIKOJ PLAŽI
Festival mladih umjetnika, koji će biti održan 8. avgusta na Velikoj plaži u Ulcinju, predstavlja prva imena ovogodišnjeg programa.
IZ MLAĐINE KUHINJE: VIZUELNI IDENTITET U MUZICI – I BLAGOSLOV I PROKLETSTVO
Nova kolumna "Iz Mlađine kuhinje": promatranja o naglašavanju vizuelnog identiteta među muzičarima, kao i posledicama koje to može nositi.
Mišael Bob Vidaković objavljuje dupli singl „Tvoj svet mala”: iz Arilja s ljubavlju
Mišael Bob Vidaković predstavlja dupli singl "Tvoj svet mala" – dve pesme, jedna priča o mladosti ispričana iz dva različita ugla.
Metal i religija ipak idu zajedno: Grčki sveštenik razbio sve predrasude
Kad se spoje metal i duhovnost, nastaje nešto što ruši sve predrasude. Metal i religija nisu suprotnosti, a „Paradise Metal“ to dokazuje.
Sa Golubom iz Goblina o pivu, “Cipjonki” i drugim važnim temama
Kako nastaje kultna pesma? Da li je bolje pevati na svadbi ili razvodu? I zašto omiljena pesma vredi čak i kada je niko drugi ne voli? Golub iz Goblina u iskrenom, duhovitom i potpuno necenzurisanom razgovoru o muzici, devedesetima, panku i pričama iz burnih 90-ih.
RECENZIJA: NOMAD – VATRA
Nomad na novom singlu na srpskom jeziku izvodi heavy metal u maniru osamdesetih.
Ena Đorđević objavila spot za pesmu “Molitva”
Ena Đorđević je vokalistkinja iz Apatina čiji se muzički izraz kreće između savremenog alternativnog zvuka i tradicionalnog rock nasleđa. U svojim pesmama bavi se temama lične slobode, unutrašnjih preispitivanja, ljubavi i potrage za sopstvenim mestom, oslanjajući se na autorski pristup i punoću zvuka klasične rock postave.
Četvrto izdanje ARMfesta: Leto u znaku autorskog roka u Zaječaru
Četvrti po redu Festival autorske rok muzike, ARMfest, održaće se u subotu, 25. jula, sa početkom u 19 časova na platou Doma kulture u zaječarskom naselju Kotlujevac.
Goblini i Sprž – dokaz da bunt pripada svakoj generaciji
Goblini - Sprž: jedan od bendova koji su nastavili da hodaju goblinskom stazom bunta i otpora jeste Sprž.
70+ aktuelnih pank i HC bendova za otpor sistemu
Sa ovako dugom tradicijom, ne čudi konstantan priliv novih pank i hardkor bendova u regionu. Za one koji vole tvrdu svirku i jak stav, Rocker je odabrao 70+ bendova koji biraju pank kao način života.
Kultur Shock – Spona između Zapada i Balkana
Kultur Shock - Spona između Zapada i Balkana - rađanje jednog žanra
ANTHRAX KONCERT: Thrash metal spektakl u Luci Beograd
Anthrax koncert u Luci Beograd: ovog leta imamo jednu od najjačih i najproduktivnijih koncertnih sezona u istoriji.
Seljačka Buna objavila novi spot za pesmu Eugen
Seljačka Buna i seks skandali! Rat na Bliskom Istoku! Veštačka inteligencija uzima poslove!
60 regionalnih pesama za kvalitetnu alt bleju
Regionalna alternativa je poslednjih godina toliko bogata novim artistima, da je teško probrati ono najbolje. Ali nema frke – Rocker je tu da probere 60 najboljih stvari za kvalitetnu alt bleju.
Recenzija: Cross Atlantic – The Valley
Ljubiteljima novijih metal bendova koji objedinjuju agresiju i surovost sa atmosferičnošću i zamišljenošću će biti blizak ton koji prožima prvi singl benda Cross Atlantic.
Frank Gambale stiže na Musicology Sessions
Gitarski virtuoz FRANK GAMBALE dolazi sa svojom All Star grupom na Musicology Sessions scenu BitefArtCafe-a 02. aprila 2026. godine.
KONCERT GRUPE KRYN POMEREN NA 12. SEPTEMBAR
Koncert benda Kryn je pomeren sa 28. marta na 12. septembar, iz tehničkih razloga. Karte koje su kupljene za 28.mart će važiti i za 12. septembar 2026.!