Backstage Rocker

6 heavy metal albuma za početnike

Kojih su to 6 heavy metal albuma za koje bi trebalo da znate ukoliko ste planirali da otpočnete istraživanje ovog žanra.

Gitarska muzika je tokom pedesetih i šezdesetih godina postajala sve energičnija i glasnija, razvijajući se između ostalog u rockabilly, rock and roll, blues rock, hard rock. Tek početkom sedamdesetih godina, međutim, muzika postaje ne samo još tvrđa, već i mračnija. Ova evolucija je vremenom zavredila novi termin kojim bi se muzika opisala – heavy metal. Ukoliko želite da otpočnete istraživanje heavy metala kao žanra, u nastavku teksta biramo šest albuma za početnike. Pravilnik: jedan album po bendu.

Black Sabbath – Paranoid

Kao pionir heavy metala nameće se četvorka iz Birmingema čiji se drugi album „Paranoid“ iz 1970. godine može smatrati definicijom izvornog zvuka u žanru. Snažna ritam sekcija, inovativni gitarski rifovi i sablasni vokal su u vreme izlaska bili nešto jedinstveno u gitarskoj muzici. Tekstualno, Black Sabbath se odvojio od hipi, flower power tematike usredsređujući se na borbe dobra i zla, mračna stanja ljudskog uma i fiktivne priče nalik horor filmovima. „Paranoid“ je odoleo zubu vremena, zvučeći jezivo i agresivno i dan-danas.

Judas Priest – Brittish steel

Iako su u ranijim izdanjima demonstrirali i blues i progressive rock uticaje, Judas Priest vremenom postaje sinonim za okosnicu heavy metal zvuka. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina su objavili nekoliko albuma reprezentativnih za pristupačan, himničan aspekt žanra. „Brittish steel“ prezentuje savršenu ravnotežu između hitova koji se lako urezuju u pamćenje i suptilnijih, agresivnijih numera za slušaoce koji pored rifova i refrena počinju postepeno da proniču i u druge slojeve muzike.

Iron Maiden – Powerslave

Sredinom osamdesetiih se heavy metal razvio u žanr ozbiljnih muzičara spretnih u sviranju i ambicioznih u kompoziciji. Iron Maiden je demonstrirao ove kvalitete već sa prvencem, ali tek sa petim albumom „Powerslave“ iz 1984. godine dostižu simbiozu temperamentnih, brzih numera i odvažnih kompleksnih kompozicija, budući da album nudi i neodoljivo zabavne singlove i trinaestominutni epik. Tematski, heavy metal u ovoj fazi počinje da se poziva na književnost, mitologiju i istorijske događaje, u čemu je Iron Maiden neprikosnoven predstavnik.

Dio – Holy diver

Kako su muzičari u žanru postajali smeliji i impresivniji, tako su postajali češći albumi u koje se upire prstom kada želimo da ukažemo na poseban nivo pevača, gitariste i bubnjara. „Holy diver“ od benda Dio, predvođen istoimenim frontmenom koji se razvio u instituciju među metal vokalima, na svakoj pesmi ispoljava sviračko umeće članova benda. Agresija i sila nisu žrtvovane zarad ovog cilja, budući da retko koji album demonstrira vitalnost, buntovništvo i tamu kao „Holy diver“.

Queensryche – Operation: mindcrime

Pripovedanje kroz osamdesete postaje krucijalan element heavy metal žanra, budući da se dolazi do zaključka da je ovako čvrsta muzika savršena podloga za jezive, mračne naracije. U velikom broju konceptualnih ploča sa kraja osamdesetih izdvaja se „Operation: mindcrime“ od benda Queensryche, koji slušaoca uvlači u priču o kriminalu, prostituciji i zavisnosti. Ovaj album je uspeo i da iznedri nekoliko singlova koji su se probili do MTV-a, u vremenu u kojem se heavy metal još umeo progurati do mainstream televizije.

Saxon – Sacrifice

Nakon par albuma koji i konceptualno i svirački pomeraju granice i ozbiljno impresioniraju, bilo bi smisleno vratiti se korenima. Heavy metal sveden na svoje najosnovnije elemente je najprisutniji u stvaralaštvu benda Saxon. Iako su se osamdesetih istakli kao predstavnici novog talasa britanskog heavy metala, album Sacrifice iz 2013. godine je pokazatelj koliko je srž heavy metala vitalna do današnjeg dana, kao i da je desetinama godina od nastanka savršeno moguće u ovom žanru napisati zabavne i pamtljive pesme.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top