Backstage Rocker

Metal i religija ipak idu zajedno: Grčki sveštenik razbio sve predrasude

Kad se spoje metal i duhovnost, nastaje nešto što ruši sve predrasude. Metal i religija nisu suprotnosti, a „Paradise Metal“ to dokazuje.

Hrišćanski ili “beli” (white) metal je neobična podvrsta metal muzike koja ima korene u rock sceni 60-ih godina, sa pretečama poput Resurrection Band i Jerusalem. Nešto kasnije, scena se u pravom smislu razvija uz bendove kao što su Stryper, Leviticus i Messiah Prophet. Prvi su imali najsnažniji uticaj na ovu scenu u nastajanju, spajajući snažne gitarske rifove sa energičnim vokalom i hrišćanskom tematikom.

Na krilima uspeha Stryper, nekoliko decenija kasnije, ovaj pravac muzike dodatno se širi, tako da je hrišćanska tematika pronašla mesto u gotovo svim granama metal muzike, pa čak i u ekstremnim podžanrovima death, thrash, pa i black metala. Neki slušaoci i kritičari white metal smatraju previše čudnim i neprikladnim obrazlažući ovo time da metal i religija ne idu u isti koš. Međutim, kako se nedavno pokazalo, dovoljan će biti album jednog grčkog sveštenika da eksperimentalnim pristupom razbije sve predrasude u vezi sa ovom scenom.

Dionysios Tampakis

Otac Dionysios Tampakis iz Nafplija objavio je u aprilu ove godine album pod nazivom „Paradise Metal“ za izdavačku kuću Heat Crimes, koji je veoma brzo postao viralan na društvenim mrežama. Ne zna se da li je publiku više privukao neobičan omot, ili sama muzika koja kombinuje drone, doom metal i vizantijske tradicionalne tonove. Ipak, ovaj album je netipičan čak i u svetu hrišćanske tvrde muzike – sačinjen od 12 numera, on se bavi motivima molitve, duhovnosti i lične borbe ne samo kroz elemente doom metala, već i kroz zvuk tehno muzike.

Neobična kombinacija stilova opravdala je visoku ocenu kritičara koji naglašavaju da je ovakav spoj nešto retko viđeno i posebno. Komentatori su najviše istakli način na koji je sveštenik uspeo da spoji težak zvuk u savršen spoj bola, tuge, radosti i razigranosti.

Dyonisios Tampakis

Možda  ovo nije nešto nalik klasičnom metal pristupu kao u Stryper, ali deluje kao sudbinski poduhvat – izazvavši veliku polemiku među fanovima, album nosi težinu ne samo zato što se je inspirisan hrišćanstvom, već zato što je njegov tvorac pravo svešteno lice. Najveće oduševljenje izazvala je božićna tehno himna, izdvajajući se kao apsolutni favorit ovog muzičkog čuda.

Metal znači slobodu, i u tom ključu, ovaj album nastaje u ritmu slobode i želje da se kroz eksperiment spoji ono nespojivo. Današnja metal scena uči slušaoce da treba da daju šansu novim stvarima, jer je i izvorni hevi metal zvuk, stvoren od strane Black Sabbath, naposletku bio nešto novo, nepoznato i drugačije od svega što je publika tada slušala u to vreme. Ovo ne  znači da je sve što je novo, loše. Naprotiv, ono što je kupilo slušaoce je način na koji je prenešena emocija i atmosfera koja nosi ceo album. Smenjivanje različitih tonova, od mračnih ka svetlijim, i obrnuto, tako da slušalac prolazi kroz spektar emocija.

S obzirom na to da nekom novom dobu, gde postiji veliki broj različitih pravaca u metal i rok kulturi, ovaj novitet je ostavio pozitivne utiske na publiku. Iza svih priča o tome kako religija i metal ne idu zajedno, spoj duhovnih tema sa metal muzikom nastavlja da otvara horizonte za nove umetničke izraze, potvrđujući da nema ničeg lošeg u eksperimentisanju i stvaranju nečeg izvan ustaljenih okvira.

„Paradise Metal’’ je pokazatelj da metal i religija nisu nužno suprotstavljeni, već da muzika spaja ljude i briše granice.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top