Backstage Rocker

RECENZIJA: NUMEN – BIT ONOG ŠTO SAM

Numen je moderni metal bend koji na svom debitantskom EP izdanju već zrači iskustvom.

Nakon prošlogišnjeg singla „Poslednja kap“, bend Numen se upustio u snimanje EP-izdanja po imenu „Bit onog što sam“, koji je ugledao svetlost dana ovog proleća. Uzimajući u obzir da muzičari koji sačinjavanju Numen već nose kompozitorsko i studijsko umeće iz drugih bendova, nije iznenađujuće koliko definisano, usredsređeno i odlučno zvuče četiri pesme kojima se momci ovim putem predstavljaju.

NUMEN – BEND KOJI JE TEK NAPUNIO PRVU GODINU

Na svom debitantskom EP izdanju, gitaristi Numena se ne oslanjaju preterano na muzička rešenja po kojima su poznati zahvaljujući radu na drugom albumu Alitora. Numera koja otvara izdanje, „Kolaps obmana“, po tremolo rifovima i vratolomnim bubnjevima se najviše može porediti sa tehničkom thrash metal estetikom pređašnjeg benda. Markov glas, iako izuzetno versatilan, u ovoj numeri visokim krikom asocira na vokalna rešenja karakteristična za thrash metal sa kraja osamdesetih.

Međutim, sa drugom pesmom, „Isti kao pre“, postaje jasno da Numen krči i neke nove puteve. Otegnuti ritam i ležerne gitarske harmonije na uvodu predstavljaju delikatnu protivtežu furioznim strofama, da bi se refren vinuo u visine spretno iskomponovanim vokalnim linijama. Stihovi poput „Vodi me odavde sad, reci mi da nije kraj“ sugerišu da Numen nastoji da bude direktan i univerzalan ne samo melodijski, već i tematski.

Numera „Brat“, iako takođe raspolaže pamtljivim refrenom, više se ističe progresivnim tendencijama u instrumentalnim deonicama. Britki, pomalo disonantni rifovi su opčinjujući koliko i smenjivanja gitarskih deonica u levom i desnom kanalu. Stefan Kovačević iz studija Blacksmith je zaslužan za soničnu ravnotežu u kojoj leže tako brojne i složene ideje i stara se za to da one ne zvuče pretenciozno ili nametljivo.

Na pesmi „Blede sećanja“ koja zatvara EP, Numen demonstrira još jedan od svojih različitih uticaja, s obzirom na to da refren odiše punk rock buntovništvom zahvaljujući osećaju za neposredan ritam i melodiju. Simbioza punk rock senzibiliteta i thrash metal kompozicije asocira na rane Quasarborn albume. Gitarske harmonije koje se čitav minut prostiru preko različitih ritmičkih rešenja umeju da budu razvučene koliko i užurbane, čime se unosi još žanrovske raznovrsnosti u izdanje.

BIT ONOG ŠTO SAM – MIRENJE STARIH I NOVIH ŠKOLA

Nedostatak izdanja „Bit onog što sam“ je generalno karakterističan za EP format, u smislu da je prisutan osećaj nedorečenosti koji bi verovatno izostao ukoliko bi izdanje sadržalo još četiri pesme i sačinjavalo ceo album. Numen, međutim, već na ovim pesmama zvuče uigrano, čime se postavlja visok standard sa kojim će se porediti album. Bend će pritom u jednom trenutku imati dovoljno autorskih numera za koncertni performans, na kojem će, ukoliko živi nastup bude odisao jednakom agresijom i preciznošću, biti postavljen sledeći standard.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top