Backstage Rocker

Samo hrabro i bezveze! – M.O.R.T. i sužavanje sveta

Kratka analiza albuma “Samo hrabro i bezveze” iz pera Dimitrija Popovića (Orkan Vatra)

Već 3 godine pokušavam da nađem dovoljno vremena za jedan kvalitetan tekst o M.O.R.T.-ovom albumu „Samo hrabro i bezveze”.* Vremena nikada dovoljno, kao ni reči hvale za ovaj sinjski sastav.

Pank-bluz između Azre, Dilana i Kejva

M.O.R.T. je jedan od najsnažnijih i najznačajnijih bendova novije generacije. Premda sviraju od 2003. godine, u živim nastupima je izgledalo kao da nastupaju sa istim žarom od pre 15 ili 20 i kusur godina. Publici su najpoznatiji po pesmama „Na cesti” i „Tango”, dok njihov „pandemijski” album „Samo hrabro i bezveze” donosi pravi obrt na sceni. Zreli i duhoviti tekstovi umnogome podsećaju na Majke ili Azru (ne kunite me u zla doba, Azrini mrzitelji — Štulić je ipak majstor poezije).

Što se tiče svetskih usporedbi, moglo se na Mortovom albumu naći Dilana u dalekom tragu, kao i Nika Kejva u pesmi „Krnjeval”, gde postoje promene dinamike, od tišeg, ka glasnijem, kao i suptilno fingerstyle gitarsko razlaganje. U svome pank-bluz žanru (kojim su sebe odredili) kombinuju zvuke Hendriksa, kao i distorziju, onu nedirnutu, direktno iz Sijetla devedesetih godina prošlog veka.

Kerolovski svet „Van pameti”

Samo grafičko rešenje korice albuma je interesantno: nesveti, sumnjičavi torzo, sa oreolom oko glave, oreolom od vinila, na narandžastoj podlozi, koja u sebi sadrži sve što je kolorit M.O.R.T.-ove muzike. Narandžastu, za bes i energiju, a ta nijansa narandžaste u sebi sabira žutu za duhovitost i polet, kao i crvenu za strast, koja se oseća u svakoj numeri.

Poigravanje sa društvenim normama, osećanjem suvišnosti, opšte je mesto mnogih rokenrol, pank-rok ili hard-rok bendova. Međutim, majstorija i umetnički genij se ogledaju u suptilnoj unikatnosti. Onaj koji ne može biti „Osoba A”, ni po čemu velika, značajna i važna (hipokritski prikaz reda i zakona), traži nekoga „Van pameti”. I baš tu valja stati, pa ponovo opravdati poređenje sa Kejvom, pošto se radi o jednoj gotovo nadrealističkoj pesmi. Tome zaumnom svedoči i kerolovski element, što podseća na Alisu u zemlji čuda:

„Po mome mozgu šeta,
Posve ko po stanu svome
Lijep mačak drag po tome
Što i glasom jedva smeta”

I u ovom slučaju, kao i kod Kerola, mačak je taj koji implicitno postavlja pitanje, te preoblikuje temelje i strukturu realnosti. Lirski subjekt, krećući se iz pesme u pesmu, napadnut Angst-om, kulminaciju usamljenosti doživljava upravo tu, van pameti. Ova pesma uspela je iz više aspekata, konceptualnog, lirskog i onog najvažnijeg: muzičkog. Naime, iz pesme u pesmu, važno je uprostorenje i arhitektura stvarnosti, a sa tim u vezi prostorni odnos (iz)van : unutra. Bilo da je u pitanju pesma „Ćaća”, u kojoj se subjekt obraća svome ocu (ili Ocu, nadljudskom biću), jer nema „ni za pivu”, pa biva zadržan unutra, tu je i pesma „Svijet se sužava”, gde se ne sme van, zbog upozorenja više instance. Dakle, postoji jasno razgraničenje svetova. U „Ćaći” je sve u znaku orvelijanske 1984. pošto „svira se sve tiše”, a kulminira se u numeri „Svijet se sužava” sa ocem koji:

„(…) svira bluz zaboravljenih truba,
Kraj vrata Jerihona, bez ijednog zuba”

Istovremeno, figura oca/Oca deluje egzistencijalno potrešeno, a možda i paranoično:

„Po ulici nas hvata,
Vuče nas kući,
Zatvori vrata, kaže,
Može svašta ući.”

MUZIKA ZA UŽI SVET

Subjekat u pesmi sve teže prati „šta se događa iza brda”, što je apsurdno, sa obzirom da se svet u isto vreme i sužava. Moguće je da se ovde upućuje na opštu paranoju, shizofrene ispade i otuđenost koju je donelo upravo tehnološko zbližavanje. U srednjem veku, za svog celog života, kmet nije dobio toliko informacija za svog života, koliko ih je dobila tetka Mirjana i stric Goran uz jutarnju kafu. Upravo te informacije kao da udaljavaju, jer nema međuljudskih kontakata, ni sa preko-brdskim susedima.

Pesma je zatvorena govorenjem Deklaracije o pravima čoveka i građanina. Glas je ubačen kroz vokalni filter koji oponaša telefonsku slušalicu ili razglas. Pregled pesama ponaosob mogao bi biti tema duže kritike, a čak i kraćeg naučnog rada. Muzika ove grupe može se slušati i bez velikog predznanja iz polja književnosti i muzikologije, ali upravo skrivene reference i daleki odjeci poznatih književnih i muzičkih tekstova, kao i intermuzička veza daju ovom albumu visoku umetničku vrednost. Sa nadom da ćemo M.O.R.T. uskoro ponovo čuti uživo, ostaje jedno: zavaliti se u naslonjaču, ljuljati se i razmišljati o nekoj plemenitoj alternativi sveta koji se sužava.

Autor teksta: Dimitrije Popović

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top