Backstage Rocker

Boozter: „Gola istina je rezultat naših nada, odluka, strahova i svega na šta smo spremni“

Intervju sa bendom Boozter nakon fantastične svirke u klubu Fest.

Utisci sa sinoćnje svirke benda Boozter u Klubu Fest u Zemunu se još uvek sležu, jer upravo je živa scena mesto na kojem bend najbolje objašnjava kako stvari stoje. Beogradski classic rock sastav već godinama uporno tera po svom — bez previše kalkulacije, sa pravom dozom autorskih pesama i proverenih klasika koje vole, sa jasnom verom u rok, gitarski zvuk i dobru svirku.

Posle debitantskog albuma „Take It Easy“ iz 2022., ove godine stigao je i „Naked Truth“, izdanje koje je nastalo iz drugačijeg, kolektivnijeg pristupa radu. Više sviranja zajedno, manje oslanjanja na matrice i klik, više prostora za trenutak — i, kako sami kažu, osećaj da su ovoga puta uspeli da izvuku svoj maksimum.

U godini u kojoj su novi album ispratili spotovima, koncertima i svirkama širom regiona, sa Boozterom smo pričali o tome šta se promenilo, šta je ostalo isto i koliko je teško ostati svoj u vremenu u kojem za rock više nema ni približno onoliko prostora koliko ga je nekada bilo. O „Naked Truth“, nastanku pesama, publici van Srbije, planovima za dalje — i, sasvim očekivano, o tome koliko se viskija zaista potrošilo tokom snimanja.

Rocker: Kad smo se čuli lane, drugi album je još bio u studiju. Sad, kad ga slušaš od početka do kraja, je li to album koji ste zamišljali one večeri za šankom, ili se usput odmetnuo u nešto sasvim drugo?

Boozter: U tom trenutku pesme su već bile definisane, a dobar deo albuma je već bio snimljen. Poprilično smo bili sigurni u to što radimo i imali smo osećaj da imamo jak materijal, ali naravno, sam proces snimanja, miksanja i masteringa je veoma kompleksan, kreativan i u ogromnoj meri utiče na krajnji rezultat.

Srećom, ceo proces je bio isključivo pod kontrolom benda i Neše Bojkovića, koji je i ovog puta bio zadužen za snimanje, miks i mastering. Slušajući krajnji rezultat, svi zajedno imamo osećaj da smo uspeli da izvučemo neki naš maksimum po pitanju sviranja, pevanja, hvatanja onog najboljeg tejka, dodavanja nekih sitnih detalja koji zapravo mnogo znače i generalno celokupne produkcije.

I ono što je najbitnije — zvuči nam uzbudljivo i imamo onaj jak osećaj unutrašnjeg zadovoljstva. Ne sećam se više šta smo zamišljali u početku, ali nam se jako dopada gde smo stigli na kraju.

Rocker: „Fun“ ste opisali kao prvu pesmu koju ste ispekli baš zajedno, sve četvoro u sobi. Koliko je taj način rada obojio ostatak albuma?

Boozter: U potpunosti! To je zapravo prva pesma koju smo uradili nakon snimanja prvog albuma. Do toga je došlo spontano, pristup za „Fun“ bio je skroz drugačiji nego kod rada na pesmama koje su na prvom albumu, a što je još bitnije — dopao nam se i sam proces i krajnji rezultat.

A možda i najbitnije — dopalo se i publici, pošto smo tu pesmu vrlo brzo ubacili u live repertoar i reakcija je bila izuzetno pozitivna. Naravno da je bilo potpuno logično da nastavimo sa pristupom koji nam je prijao i dao odličan rezultat.

Rocker: Šta danas znate o pravljenju albuma što niste imali pojma dok ste snimali prvenac?

Boozter: Bolje poznajemo sebe — i kao bend i individualno. Bolje znamo šta nam prija, šta volimo, a šta ne volimo, ko smo i, na osnovu toga, kako da postavimo stvari i da donosimo neke odluke.

Konkretno vezano za album, to je dovelo do toga da smo većinu pesama pravili uz veće učešće svih članova benda, da smo snimali svi zajedno u studiju, bez klika ili matrice, plus gomila nekih naizgled — ali samo naizgled — manje bitnih odluka: kad ćemo snimati, kako ćemo se pripremiti, šta ćemo jesti i, možda bitnije, šta ćemo piti…

Ne mogu da kažem da o ovim stvarima nismo imali pojma, ali svaki album je jedno veliko iskustvo pa je tako i sa ovim.

Ono što smo sada prvi put prošli jeste samostalno objavljivanje albuma na vinilu — pošto je prvi album na vinilu izdat od strane One Records. Znali smo da je komplikovano, ali da smo znali da je ovoliko komplikovano, pitanje je da li bismo se u to upustili.

I možda još jedna stvar koju definitivno nismo znali: objavljivanje tuđe pesme na svom albumu — u našem slučaju „Broken Toy“ benda Cry of Love — nešto je što je pametnije izbeći osim ako niste ljubitelj težih slučajeva mazohizma.

Rocker: Zašto baš „Naked Truth“ nosi ceo album? Šta je za vas ta gola istina, u samoj pesmi, ali i šire?

Boozter: Gola istina je, čini se, nešto što postoji samo po sebi, kao rezultat delovanja različitih uticaja ili spletova okolnosti. Svi znamo da čovek, kao racionalno biće, od davnina pokušava da odgovori na ovo pitanje, ali teorija je mnogo pa se postavlja pitanje koja je tačna, tj. istinita (smeh).

Ali da se okanemo filozofije i šireg tumačenja…

Sa aspekta pesme, gola istina predstavlja upravo rezultat naših nada, aspiracija, inspiracija, delovanja, odluka i strahova koje smo ispoljili tokom određenog vremenskog perioda ili u određenoj situaciji.

Kada imamo cilj, mi u odnosu na cilj imamo emocije, a često i plan kako da do tog cilja dođemo. Međutim, sa te početne tačke niko od nas ne može da zna da li će uspeti da postigne taj cilj, kao ni to da li će sve ići po tom potencijalnom prvobitnom planu, da li će se plan menjati i na koji način, da li će se te emocije menjati…

A na kraju, sve to će samo vreme pokazati, tj. ovoga ćemo biti svesni tek kada dođemo do kraja tog poduhvata — bio to postignut cilj, po prvobitnom ili izmenjenom planu, bilo to odustajanje od postizanja cilja iz bilo kog razloga: nedostatak ambicije, promena emocija ili perspektive, nepremostive prepreke… you name it.

Dakle — vreme će pokazati (golu) istinu o tome ko smo, od čega smo sazdani, na šta smo spremni i po koju cenu.

Rocker: Nikola je lane najavio šest spotova, među njima i jedan dokumentarni s velikog koncerta i jedan pozorišni. Kad danas prelistaš šta je stvarno snimljeno, koliko ste toga ispunili, a šta je ostalo da visi u vazduhu?

Odlično pitanje i prilika za jedno preispitivanje!

Boozter: Ovako: snimili smo spotove za pesme „Lies“, „Fun“, „Try“ — koncertni snimak pesme sa prvog albuma — „Naked Truth“, „Twisted Mind“, koji još nije objavljen, kao i „Lies behind the scenes“, dokumentarac sa snimanja spota za „Lies“, na kome je učestvovalo dosta nekih interesantnih likova, naših dobrih prijatelja.

Kad izbrojim — jeste šest, kao što smo planirali.

E sad, za „Naked Truth“ na kraju nismo išli sa inicijalnom idejom pozorišnog spota, nego se promenila kompletna ideja spota, iz više razloga. Čini mi se — na bolje.

Još jedna stvar koja se promenila je tajming, isto tako iz više razloga, ali pre svega smo se vodili time da izbacujemo spotove u trenutku kad to ima najviše smisla. Ili, bolje govoreći, da izbegnemo izbacivanje spota kad to baš nema smisla, a u ovom vremenu i prostoru takvih trenutaka je, nažalost, previše.

Rocker: Moramo da pitamo za protokol: je l’ bilo viskija u studiju dok je nastajao „Naked Truth“, i ako jeste, na kojoj se pesmi najviše čuje?

Koliko se sećamo, najviše viskija je bilo na jednom od snimanja za spot „Naked Truth“, ali okej — kod snimanja spota ne mora toliko da se vodi računa kao kod snimanja samih pesama.

Rocker: Nedo, prošli put si iskreno priznala da si se na prvom albumu namučila oko komponovanja i snimanja pesama. Godinu dana i album kasnije, šta se promenilo?

Boozter: Biću iskrena — malo toga se promenilo (smeh)!

Kao što znaš, sem Voje, basiste, niko od nas nije full time muzičar i svi mi imamo razne obaveze koje nam oduzimaju dosta vremena i angažovanja — od posla do porodice i svega što ide u paketu sa time.

Stvaralaštvo bilo koje vrste zahteva vreme i fokus. Imati želju da se kreativno iskažeš, da „nešto kažeš“, mislim da samo po sebi nije dovoljno. To jeste polazna tačka, ali je za realizaciju ipak potrebno neko vreme.

Okej, neki su brži u tom procesu, ali onima koji su sporiji — kao što sam, na primer, ja — sve ove svakodnevne stvari dodatno otežavaju taj proces i remete fokus. Obzirom da mi se način života nije promenio — kuća, pos’o, žena/deca… — problem je ostao isti, a ja nisam uspela da pronađem neki optimalni modus operandi da sebe ubrzam u tom smislu.

Muzički deo mi je svakako lakši i brži od lirskog i tako je bilo od samog početka. Ali kada dođem do pisanja teksta, tada kreće pakao. Od svega onoga što osećam i doživljavam na svakodnevnom nivou, i to u tim količinama, treba probrati materijal/temu za obradu, kao i naći vremena da to sročim u tekst za pesmu.

Rocker: Neda je lane rekla da nije lako gurati rok u Srbiji i da fali prostora za alternativu. Šta se za godinu dana pomerilo, na bolje, na gore, ili stoji u mestu?

Boozter: Nemam utisak da se išta pomerilo. Sa aspekta publike, Boozter ima otežavajuću okolnost da nemamo nijednu pesmu na srpskom jeziku, a naši ljudi vole da znaju tekstove i da pevaju uz bend na koncertima. Mislim da se generalno bolje osećaju kada „poznaju“ neku pesmu. Ne znaju svi engleski jezik, a i oni koji ga znaju nisu uvek u fazonu da slušaju tekstove i da o njima razmišljaju.

S druge strane, mislim da mi nemamo baš jasno definisan pravac — pesme su nam šarenolike. Čuju se razni uticaji, ali mislim da ljudi ne mogu jasno da nas uporede sa nekim konkretnim bendom, pa samim tim ni da kažu: „Da — ovo se uklapa u moj muzički ukus jer mi liče na, na primer, AC/DC.“ A mislim da je našim ljudima ta identifikacija veoma bitna.

Svi smo svesni da cover bendovi kod nas uporno sviraju istih 200 pesama zato što to „publika želi da čuje“. Mi sviramo muziku koju mi želimo da sviramo, na način na koji mi osećamo i volimo, pa ako uspemo sa time da ukebamo neku našu publiku, super. Imam utisak da bendovi sa takvim stavom teško prolaze u Srbiji.

Sa aspekta klubova situacija je očajna. Na prste možeš da nabrojiš klubove gde se svira rok muzika. Ali — rok muzika. Ono što mi smatramo rok muzikom u Srbiji umire dugom, sporom i mučnom smrću. Došlo je neko novo vreme, a sa njim i novi trendovi. Sa javnog aspekta ne znam šta se može reći a da se već ne zna. Da bi ti se pesma zavrtela na radio stanici ili da zasviraš na nekom festivalu, ti moraš da imaš ortake u određenim krugovima. Ako nemaš takve ortake, onda ne postojiš. A kad su stvari postavljene tako, draže nam je da (ne) postojimo na ovaj način.

Rocker: Otkad smo pričali, obišli ste Hrvatsku, Sloveniju, Grčku, Bosnu. Gde publika drugačije diše za ovakav rok nego kod kuće?

Boozter: Svuda! Bez dileme. Publika u regionu, van Srbije, mnogo je otvorenija za muziku koja ima zapadnjački uticaj.

Rocker: „Fun“ je najvećim delom sniman dok ste otvarali Yu Grupi, uz dron nad Zemunom. Koje vam je od svih tih snimanja bilo najluđe za izvesti?

To je možda pre pitanje za Vladu Žutića iz Dan Multimedia, koji je imao zadatak da nas prati tokom tog dana i da uhvati što je više moguće dobrih kadrova i atmosfere koja je stvarno bila krajnje pozitivna.

Bend je radio manje-više ono što bi i inače radio, mada Nikoli i dalje nije jasno kako su ga ubedili da odglumi onih par sekundi na početku i kraju spota, kad treba da zaspi i da se probudi.

Možda ne zvuči tako ludo, ali za njega je potpuno neverovatno da ga je iko naterao da bilo šta odglumi.

Rocker: Dajte nam jednu novu anegdotu, nešto sa snimanja ili sa gostovanja napolju. Po mogućstvu onu koja prođe cenzuru.

Boozter: Evo recimo — photo session za omot albuma „Naked Truth“.

Angažovali smo našeg dobrog prijatelja Đorđa Bubnjevića iz Novog Sada da snimi fotke i napravi celokupno rešenje za omot albuma. Đorđe je inače bubnjar bendova Šinobusi, Pink Moon Quartet, Lovestruck, itd., a pri tom je i vrhunski fotograf.

Glavni photo session bio je na zemunskom Gardošu. Nakon par pića u našem stanu, u centru Zemuna, u „donjem gradu“, zaputili smo se uzbrdo ka Gardošu. Negde na pola stepenica zastali smo da Đole napravi par probnih fotografija. Pokazuje nam prvu fotku i Toni kaže: „Bate, ovo je top, imamo fotku za album, ‘ajmo nazad da pijemo.“ Mi se svi smejemo, on ozbiljan.

Sledi dva sata fotografisanja, 250 fotki, mrcvarenje uzbrdo i nizbrdo… I na kraju, ta prva fotka je završila kao pobednik. Eno je preko cele unutrašnje strane omota. Samo što Toniju niko nije smeo da kaže koja fotka je na kraju odabrana i da je mogao da bude pošteđen čitave akcije.

Ali šta da se radi — sve to ulazi u ROK službe.

Boozter

Rocker: „Naked Truth“ je tek sleteo, spotovi su još uvek sveži. Šta je sledeće, treći album ili ćete prvo ovaj da isterate do kraja?

Prvo su nam na redu svirke. U septembru imamo Fest u Zemunu, Rebel u Novom Sadu i Sinnerman u Beogradu. To nam je prilika da promovišemo novi album, pogotovo sad kada imamo LP i USB izdanje „Naked Truth“, kao i LP i CD izdanje „Take It Easy“, prvog albuma.

Spot za „Twisted Mind“ ćemo objaviti tokom jeseni.

Krećemo da radimo i na novim pesmama, tako da sledi i onaj interesantni, kreativni deo rada na idejama kojih se nakupilo u međuvremenu.

I naravno, nadamo se da ćemo imati prilike da opet zasviramo i negde van naših granica, pošto kad god smo za to imali priliku, prijem je bio iznad svih očekivanja.

Dopao ti se tekst? Ne zaboravi da ga podeliš!

Scroll to Top